Sviđalo se to stanovnicima Britanije ili ne, prošle su tri godine otkako je ta država napustila Europsku uniju. Od tada je zemlja prošla kroz pandemiju koronavirusa, a ubrzo je uslijedila energetska kriza. Zbog toga je, piše BBC, bilo teško dešifrirati kakav je točno bio učinak Brexita. Najnoviji podaci sugeriraju udar na gospodarstvo, ali na neke neočekivane načine.

Trgovina

Nakon što se Ujedinjeno Kraljevstvo povuklo s jedinstvenog europskog tržišta i carinske unije 2021. godine, tvrtke koje trguju s EU suočile su se s novim pravilima, novom papirologijom i novim provjerama neke robe.

To je potaknulo strah oko toga što će se dogoditi s 550 milijardi funti teškom trgovinskom razmjenom između Ujedinjenog Kraljevstva i njegovog najbližeg trgovinskog partnera.

Na početku je došlo do pada u količini robe i usluga koju je Ujedinjeno Kraljevstvo izvezlo u EU. Nakon što su riješeni početni problemi, obujam izvoza vratio se na razinu prije pandemije, prema službenim podacima. No mogao bi se naći i argument da bi trgovinska razmjena možda i više porasla da nije bilo Brexita.

Kada je Britanska gospodarska komora nedavno anketirala 500 tvrtki, više od polovice njih reklo je da se još uvijek bore s novim sustavom. Nova administracija možda je potpuno odvratila neke male izvoznike. Studija o carinskim klasifikacijama pokazuje da se raznolikost robe koju Britanija izvozi u EU smanjila.

Slična je priča i s uvozom, količine su se vratile na razinu prije pandemije. Ali akademici s London School of Economics ističu da je cijena hrane uvezene iz EU, poput rajčice ili krumpira, porasla, možda čak za 6 posto tijekom 2020. i 2021. A to je sve bilo prije nedavne inflacije.

S druge strane, to je domaćim proizvođačima hrane olakšalo pitanje konkurencije; ekonomisti kažu da su možda dobili poticaj od 5 milijardi funti.

Međutim, šira je slika ta koja više privlači pažnju. Većina zemalja doživjela je kolaps međunarodne trgovine na vrhuncu pandemije. Od tada, ostatak zemalja G7 bilježi oporavak trgovine, u usporedbi s veličinom njihovih gospodarstava, na način na koji se nije dogodio u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ako se pogledaju podaci o trgovinskoj razmjeni Britanije s ostatkom svijeta, kao i trgovinu s EU-om, sveukupno je pala u odnosu na veličinu britanskog gospodarstva. Trgovinska razmjena se nije oporavila nakon pandemije tako brzo kao u drugim velikim nacijama, postala je manje važna u doprinosu britanskom prosperitetu. 'Globalna Britanija' postala je manje otvorena i zaostaje.

Trgovinski sporazumi

Što je s novim trgovinskim sporazumima? Oni bi mogli pomoći, ali je još prerano za reći koliko.

U tri godine od Brexita sklopljen je ukupno 71 trgovinski sporazum, što je brz napredak, ali u većini slučajeva radi se samo o obnavljaju ugovora kakve je Britanija imala dok je bila dio Unije.

Ujedinjeno Kraljevstvo je potpisalo nove ugovore s Australijom i Novim Zelandom, ali očekuje se da će oni donijeti samo mali poticaj trgovini, a čak će i za to trebati nekoliko godina. Osim toga, oni su kontroverzni jer neki britanski poljoprivrednici strahuju da će biti na gubitku.

Još uvijek se vode razgovori s Indijom i članicama transpacifičkog pakta. Traju dulje nego što su se prethodni ministri nadali, ali analitičari smatraju da bi sporije pregovaranje zapravo moglo dovesti do korisnijih sporazuma.

Trgovinski sporazumi s nekim od najvećih igrača, poput SAD-a i Kine, i dalje su nedostižni.

Investicije

Odnos Britanije s Unijom također utječe i na to koliko će tvrtke odlučiti potrošiti na tvornice, obuku, opremu i tehnologiju. I sam ministar financija priznaje da ulaganja mogu potaknuti rast.

Ali investicije su zastale nakon referenduma o Brexitu, jer su tvrtke i dalje oprezne s obzirom na izglede za britansko gospodarstvo. Investicije nisu bile velike čak ni prije 2016., ali da su nastavile svoj predreferendumski trend, analiza think tanka 'UK in a Changing Europe' sugerira da bi investicije bile oko 25 posto veće nego sada.

Ekonomisti se ne mogu dogovoriti kako objasniti tu diskrepanciju. Neki, uključujući MMF, sugerirali su da je neizvjesnost oko Brexita, uključujući neriješeno pitanje Protokola za Sjevernu Irsku, odvratila barem dio potrošnje. Sir Richard Branson je među poslovnim ljudima koji su sugerirali da bi ih troškovi birokracije oko Brexita spriječili da ulažu u Britaniju.

Grupa za Brexit, Briefings for Business, tvrdi da su brojke obmanjujuće i da nema dokaza da je Brexit pogodio sektor investicija.

U konačnici, međutim, nedostatak investicija znači da Britanija ima manje učinkovito gospodarstvo s manjim zaradama nego što bi mogla imati.

Zapošljavanje

Napuštanje EU također je značilo promjene pravila o slobodnom kretanju radnika i uvođenje imigracijskog sustava temeljenog na bodovima. To je potaknulo i neke neočekivane pritužbe.

Izvršni direktor modnog lanca Next, Lord Wolfson i šef Wetherspoonsa Tim Martin podržali su Brexit, ali su obojica urgirali da Ujedinjeno Kraljevstvo da primi više stranih radnika.

Studija think tankova 'Centar za europsku reformu' i 'UK in a Changing Europe' sugerira da je u Britaniji kao rezultat Brexita 330.000 radnika manje. To je možda samo 1 posto ukupne radne snage, ali sektori kao što su transport, ugostiteljstvo i maloprodaja posebno su teško pogođeni.

Nedostatak radnika rezultirao je nestašicama robe (koja se nije mogla dopremiti jer je nedostajalo vozača) i povećanjem računa za kupce.

Neki komenitraju kako će nedostatak radnika natjerati tvrtke da rade na edukaciji postojećih zaposlenika i da ulažu više.

U međuvremenu, u sektoru financijskih usluga možda je izgubljeno 7000 radnih mjesta, ali to je daleko manje od 70.000, koliko se ranije strahovalo.

Što slijedi dalje?

Sve gore navedeno doprinosi ekonomiji koja je usred nedavnih preokreta prošla lošije od drugih država. Britanska ekonomija je jedina od najvećih ekonomija u svijetu koja je i dalje manja, odnosno siromašnija nego prije pandemije, a Brexit bi mogao biti faktor.

Neovisni Ured za proračunsku odgovornost smatra da će situacija u britanskom gospodarstvu biti za 4 posto gora nego što bi bila da su Britanci glasali protiv Brexita, iako je za mnoge glasače glasanje za izlazak iz EU bilo više stvar suvereniteta nego gospodarstva.

Ali još mnogo toga još treba riješiti. Pitanje nije samo sjevernoirski protokol, već i trajni dogovori za industrije poput financijskih usluga, ribarskog sektora i industrije izrade dijelova električnih vozila, suradnja u znanosti i načini smanjenja birokracije.