Međunarodni monetarni fond (MMF) ovog tjedna objavio je svoje redovne prognoze ekonomskog rasta te procjenjuje da će svjetsko gospodarstvo ove godine porasti za tri posto, što je najniža razina još od kriznog kraja prošlog desetljeća. Najnovija prognoza je za 0,3 postotka niža od onoga što je MMF predviđao u travnju ove godine, a procjena rasta snižena je i za iduću godinu s 3,6 na 3,4 posto. Nešto bolji rast iduće godine u odnosu na ovu očekuje se radi očekivanog oporavka u nizu 'država Latinske Amerike, Bliskog istoka i rastuće Europe', a koje se sada nalaze pod makroekonomskim pritiskom.

Najnovije prognoze i procjene MMF-a iskoristili smo kako bismo napravili mali pregled stanja u svjetskoj ekonomiji, odnosno za pogled na odnose između najvećih svjetskih ekonomija, ali i između država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije, jer to i dalje ostaje intrigantno i interesantno mjerilo. Za taj zadatak koristili smo najsvježije podatke MMF-a jer se tako osigurava relativno visoka usporedivost među državama.

MMF koristi metodu kojom se pokušavaju eliminirati najveći problemi u usporedbi među pojedinim ekonomijama. U tome se služi tzv. međunarodnim dolarom, kako bi se sve ekonomije uspoređivale u istoj valuti, te paritetom kupovne moći koji osigurava to da se u usporedbi eliminiraju razlike u bogatstvima što nastaju radi različitih cijena u pojedinim državama.

Primjerice, kad bi slovenski bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku iznosio 1000 dolara, a hrvatski 500 dolara, bilo bi logično zaključiti da su stanovnici Slovenije dvostruko bogatiji od građana Hrvatske. No ako su cijene roba i usluga u Hrvatskoj upola niže nego u Sloveniji, to znači da si u Sloveniji građani za svojih 1000 dolara (odnosno njihovu protuvrijednost u tamošnjoj valuti eurima) mogu priuštiti jednako toliko koliko i oni u Hrvatskoj za svojih 500 dolara. To bi značilo da su građani obiju država jednako bogati, a tip usporedbe u kojem se vodi računa o tečaju i cjenovnim razlikama zove se usporedba po paritetu kupovne moći.

Zahvaljujući takvoj usporedbi dolazi se do nekih interesantnih podataka. Uobičajeni poredak najvećih svjetskih ekonomija – SAD, Kina, Japan – koji proizlazi iz nominalnih iznosa njihovih BDP-a ponešto se mijenja i Kina skače daleko na prvo mjesto, dok se na treće mjesto probija Indija s gotovo dvostruko jačom ekonomijom od Japana. Također, zahvaljujući nižim cijenama u odnosu na visokorazvijene zemlje, među prvih deset ulaze Rusija i Indonezija. Iz uobičajenog popisa deset najvećih ekonomija u takvoj rošadi ispadaju Italija i Kanada, a Ujedinjena Kraljevina i Francuska pomiču se bliže dnu tablice.

Optimistične prognoze rasta za Kinu, Indiju i Indoneziju za iduću godinu znači da će te države samo učvršćivati svoju poziciju među najjačim svjetskim ekonomijama dok bi onima blizu desetog mjesta mogle priprijetiti i neke druge ekonomije koje se tradicionalno ne veže baš uz sam vrh. Tu je, primjerice, Meksiko koji po ovakvom izračunu zauzima 11. poziciju u svijetu ili Turska na 13. mjestu. U ovoj usporedbi čak i Iran (18. mjesto) ima jaču ekonomiju od Australije (20. mjesto).

Pogled bez dalekozora isključivo na države u regiji također otkriva interesantne činjenice. Nominalno, među državama bivše Jugoslavije Hrvatska ima najveći bruto domaći proizvod u protuvrijednosti od 60,8 milijardi američkih dolara ostvaren prošle godine. Slijede Slovenija (54,1 milijarda) te Srbija (50,5 milijardi). No uključe li se u taj izračun i razlike u cijenama među pojedinim državama, Srbija izbija na čelo s BDP-om od 122,7 milijardi međunarodnih dolara, a slijede Hrvatska te Slovenija.

Zbog razlike u broju stanovnika, naravno, u prosjeku su najbogatiji i dalje građani Slovenije, a slijede stanovnici Hrvatske. Srpski građani nalaze se tek na četvrtom mjestu jer su od njih bogatiji i Crnogorci, a prema tome koliko si stvarno mogu priuštiti od svojeg bogatstva slijede još građani Makedonije, Bosne i Hercegovine te na kraju Kosova. Iako nominalno uspješnije od Crne Gore, Kosovo ima i tri puta više stanovnika, zbog čega su u prosjeku tamošnji stanovnici siromašniji.

Spomenute brojke nisu savršene. Kao prvo, MMF ovisi o podacima koje mu dostave lokalni statistički uredi, kao i o obuhvatu onoga što ulazi u konačni obračun BDP-a jer on nije uvijek savršeno jednak među svim zemljama. Pitanje tečaja po kojem se preračunavaju brojke također može biti zamršeno kod država s višom inflacijom ili aktivnim sivim tržištem. Fond aktivno radi na uklanjanju svih velikih razlika, no neke nijanse se i dalje probiju u konačne tablice.

Sve u svemu, brojevi daju relativno dobar uvid u općenite odnose među pojedinim ekonomijama, ali ih treba uzimati s dozom opreza. Životni standard određene države određuje puno više od suhoparnih brojki, tako da sam položaj neke države visoko na tablici ne mora nužno značiti i to da se u njoj odlično živi. Na to, zapravo, i nije nužno podsjećati.