Manjak radnika u turizmu, našem ključnom sektoru, dugogodišnji je problem, sada pogoršan i zbog pandemije, a samo za ovu godinu procjenjuje se da nam nedostaje čak 10.000 radnika.

Ispraznio se i bazen radnika iz regije, koje je Hrvatska ranije regrutirala, stoga se javila sve veća potreba za onima iz trećih zemalja, u ovom slučaju Filipincima.

Republika Filipini broji više od 100 milijuna stanovnika, a kako često ne mogu naći posao u matičnoj zemlji i standard života im je puno niži, orijentirani su na strana tržišta.

Jedno od njih je Hrvatska, a primamljiva im je zbog plaća, odnosa među radnicima i odnosa nadređenog prema radnicima, klime, ali i prava koja ostvaruju. Kako im je uz filipinski službeni jezik i engleski, hrvatskim poslodavcima to predstavlja veliku prednost, pojašnjava nam Stjepan Jagodin, direktor agencije Pinoy385, jedne od prvih za zapošljavanje filipinskih radnika u Hrvatskoj, a koja posluje već više od pet godina.

'Filipinci su u Hrvatskoj doista dobro prihvaćeni, zadovoljni su i oni i poslodavci. Filipinaca je prije pet godina bilo tek nekoliko desetaka, no taj se broj sada znatno povećao.

Radnike zapošljavamo i prema prijašnjem iskustvu, primjerice ako su ranije radili u proizvodnim djelatnostima ili u restoranima, na kruzerima i brodovima, onda im pronalazimo slične pozicije. To je neki naš princip rada, a u konačnici i najjednostavniji način integracije radnika', kaže Jagodin.

Jagodin nam pritom pojašnjava da Filipince motre njihova predstavništva u zemljama u kojima rade, kontrolirajući ugovore i uvjete rada. Usto su njihovi procesi zaposlenja u drugim državama uređeniji u usporedbi s, primjerice, Nepalom i Indijom, zbog čega također imaju naklonost hrvatskih poslodavaca, posebice onih orijentiranih na dugoročno zaposlenje i razvoj tvrtke.

Filipinski radnici zapošljavaju se po ugovorima, u jednoj zemlji ostaju i po nekoliko godina,a potom odlaze dalje ili se vrate u svoju državu.

Jagodin kaže da ima i puno povratnika.

'Ima radnika koji su otišli na Filipine na godišnji odmor i vratili se raditi u Hrvatsku, čak i kod drugih poslodavaca. Filipinskih radnika ima u cijeloj Hrvatskoj, od Istre i Dalmacije, preko Slavonije, do Zagreba i okolice. Proteklih mjeseci zabilježili smo porast broja upita u Slavoniji, što prije nije bio slučaj.

Ako se globalni balon ne 'raspukne', očekujemo još veći priljev stranog kadra. Otvara se sve više hotela i restorana, proizvodnja se širi, pa je i potreba za radnicima, domaćim i stranim, sve veća. U Hrvatskoj je demografska slika iz godine u godinu sve lošija, a kao rješenje nameće se uvoz stranih radnika. Prije pet ili deset godina zapošljavali smo ljude iz regije, ali taj se bazen iscrpio i zadnje četiri godine orijentirani smo na zemlje Trećeg svijeta', pojašnjava Jagodin.

Smatra da se Hrvatska ne bi trebala toliko orijentirati na turizam od '60 dana' jer će nas u tom slučaju za koju godinu početi izbjegavati i strani radnici, oni kojima je cilj doći na duže razdoblje da bi mogli zaraditi određenu količinu novca.

'Trebali bismo se fokusirati na cjelogodišnji turizam, odnosno da tih 60 dana postane barem 260 dana. Tada više nećemo govoriti samo o sezonskim radnicima. Nedostatak kadra je cjelogodišnji problem u svim sektorima, no tijekom sezone dolazi do migracije radnika s kopna na more jer se više zaradi te dolazi do neravnoteže na tržištu', smatra Jagodin.