I nakon objave prvog cjelovitog registra javne nabave u Hrvatskoj na internetskim stranicama udruge Vjetrenjača Marka Rakara mnogi će podaci o državnoj potrošnji ostati nerazriješeni. Rakarov registar poziva se na podatke iz Narodnih novina, DZS-a, Fine, trgovačkih sudova i bonitetnih izvješća. No u stvarnosti je od te šume podataka na površinu isplivao niz onih netočnih
Ponajprije su dvojbeni podaci o financijskim rezultatima, kao i prihodima ostvarenim ukupno i u poslovanju s državom onih tvrtki koje su poslovnoj zajednici najzanimljivije, jer su usred krize zahvaljujući javnoj nabavi ostvarile profite jednake monopolistima i financijskom sektoru, piše Poslovni dnevnik
Vlado Brkanić, glavni urednik časopisa Revizija, računovodstvo i financije, takvima potencijalno opisuje sve koji imaju barem 10 posto dobiti, što se smatra letvicom za normalnu zaradu. 'Sve iznad toga je zarada koja upućuje na izniman položaj na tržištu', ističe Brkanić. Dodaje da je u svakom konkretnom slučaju ključan čimbenik politika raspodjele dobiti jer u slučaju isplata ekstraprofita vlasnicima, pojašnjava, tko može tvrditi da dio tog novca nije završio u korupciji? Primjerice, u grupi tvrtki koje više od 60 posto prihoda ostvaruju od poslovanja s državom i bilježe više od 30 posto dobiti, prema podacima Vjetrenjače, u 2009. nalazile su se tri tvrtke, a njihov se broj lani udvostručio. Po takvim kriterijima Vjetrenjača izlistava tvrtke kao što su Hidroprojekt-consult, obrt Munjel, Studio-AZ, odvjetničko društvo Smolčić i partneri, odvjetnik Hrvoje Medarić, Sanitet Tidesetdva, Temida i Valmar-Vale. Hidroprojekt-consult je, prema Vjetrenjači, u 2009. imao prihod od 7,03 milijuna kuna, uz dobit od 2,5 milijuna kuna, a lani 10,5 milijuna kuna prihoda i 4,5 milijuna kuna dobiti.
Međutim, prema Fininom registru financijskih izvještaja, tvrtki su prihodi pali za 30 posto, sa 10,5 na 7,4 milijuna kuna u 2010. godini, a pala je i neto dobit sa 3,6 na 1,6 milijuna kuna. Sličan raskorak Poslovni je pronašao i kod Studia-AZ, arhitektonske tvrtke kojoj su prihodi unazad dvije godine porasli sa 1,6 na 1,9 milijuna kuna, uz rast dobiti sa 488.817 na 516.405 kuna u 2010. godini. Finini podaci pak ukazuju da je prihod Studia-AZ porastao s dva milijuna kuna u 2009. na 4,4 milijuna, kao i dobit sa 412.000 kuna na 1,2 milijuna kuna. Spominju i razlike u podacima odvjetničkog društva Smolčić i partneri. Nadalje, prema Fini su navedene tvrtke izravno isplatile dobit članovima ili kao pokriće predujmova dobiti.
I prilikom pretraživanja po drugim kriterijima nailazi se na odstupanja. Primjerice, Poslovni upozorava na pogreške kod tvrtki koje mediji ističu da gotovo sve prihode ostvaruju od države. Po tom se kriteriju navodi Vuka, koja je unazad dvije godine od države uprihodila 84 milijuna kuna, a ukupan joj je prihod navodno 80 milijuna kuna. Iz Fininog registra se pak može doznati da su unazad dvije godine imali prihod od 69 milijuna kuna te da su poslovali na granici rentabilnosti s dobiti od dva milijuna kuna u te dvije godine, koje su rasporedili u pokriće gubitaka. Direktor Mirko Klarić, koji 75 posto prihoda ostvaruje radeći s Hrvatskim vodama, žali se da se javnim natječajima cijena radova spušta ispod realnih kalkulacija. Slično su otkrili i u slučaju Vodogradnje, za koju se navodi da je u dvije godine sklopila poslove s državom vrijedne 73 milijuna kuna, tek šest manje od ukupnog prihoda. No ni osječka ni varaždinska Vodogradnja ne uklapaju se u tu matematiku. Osječka Vodogradnja imala je 115,4 milijuna prihoda u dvije godine i dobit od 1,4 milijuna kuna, od čega je 314.000 kuna isplaćeno dioničarima, a od kojih je vlasnik 22 posto Drago Tadić, upravo smijenjeni šef Osijek Koteksa, optužen za nuđenje mita sucu Vrhovnog suda. Varaždinska Vodogradnja imala je prihod 56,9 milijuna kuna, uz pad od 8 posto i dobit od 600.000 kuna koja je raspoređena u rezerve i zadržanu dobit, odnosno nije isisana iz tvrtke.
Marko Rakar, voditelj tima koji je izradio bazu javnih nabava na Vjetrenjači, i sam kaže da je bio suočen s nizom netočnih podataka. 'Doslovno smo samo prenosili podatke iz Narodnih novina i drugih registara, a suočili smo se sa 3000 situacija u kojima OIB nije bio napisan ili je bio neispravan, a u 600 situacija bio je neupotrebljiv', kaže. Dodaje da je porazno to što Narodne novine ne provjeravaju točnost prijavljenih podataka. Fina, čije su podatke također koristili, ima dva odvojena registra o rezultatima poslovanja tvrtki - registar financijskih izvješća koji se popunjava do 31. ožujka i javni registar koji se popunjava do 30. lipnja, pa to dodatno stvara razlike u analizi podataka.