Bankari se pitaju: Otkud podaci koji bi trebali biti štićeni Marku Rakaru i "Drugoj fondaciji", to se naravno tiče švicarskog franka. Što je akcija o kojoj se radi? Tko sudjeluje u tome osim Vuka Vukovića?

"Od javnih osoba nema nikoga, to je jednostavno grupa prijatelja i znanaca. To su ekonomisti, statističari, matematičari i analitičari svakih vrsta. Osim toga imamo cijeli niz odvjetnika, pravnika koji se bave trgovačkim pravom, GDPR-om. Uključujemo širok spektar ljudi, odgovara Rakar.

Vi ste se pod krovom "Druge fondacije" organizirali, što ste naumili napraviti? Idemo najprije od svrhe, a onda ćemo o intrigantnom nazivu "Druga fondacija". Što ste prije dvije godine naumili, pitao ga je Bolković.

''Moj najbolji prijatelj koji je ekonomski analitičar bavio se proučavanjem tereta u zemljišnim knjigama. Uočili smo da postoji velika količina tereta koja je u švicarskim francima na desecima tisuća nekretnina u Hrvatskoj. U tom je trenutku masovnije počela diskusija o odšteti. Počelo se govoriti o stvarnoj šteti koju je prouzročio švicarski franak. Nakon toga spojili smo se s kolegom matematičarom koji je izradio model za izračun te štete. Kada smo uzeli sve te nekretnine i iznose te ih sudarili s modelom koji izračunava odštetu prema građanima, ustanovili smo da se radi o velikoj brojci, dodaje.

''Paralelno s time naš ekonomski doktor znanosti Vuk Vuković uočio je da postoji 40 milijardi kuna viška likvidnosti u sustavu i nekoliko je puta postavio pitanje u HNB-u što je taj novac. Oni su mu rekli da je to novac za slučaj da ta cijela afera švicarskog franka eksplodira. Nakon toga sjeli smo, razgovarali i dogovorili da idemo istražiti u detalje što se točno dogodilo. Kamo je taj novac nestao, zašto tih rezervacija nema u bilancama banaka. U konačnici se stvorila tvrtka "Druga fondacija" čiji je cilj pomoći oštećenim građanima da dođu do svog novca od banaka, nastavlja.

Zašto to ime? ''Ja sam za početak fanatik za računala, informatičar i zaljubljenik u znanstvenu fantastiku. Isac Asimov je 1948. napisao 'Zadužbinu'. Ta serija knjiga bavi se time da svako carstvo prije ili poslije propadne. Cilj zadužbine je da ponovno izgradi carstvo ili postojeće održi na bolji način. Fondacija može značiti temelj ili novi početak za ljude koji su oštećeni švicarskim frankom. Mislimo da 'Druga fondacija' vrlo dobro destilira sve ono što s njom želimo postići, tvrdi.

Rakar je kazao da su potrošači i šira populacija podlegli tvrdnjama banaka i bankara da je problem švicarskog franka riješen. Dodao je da se to ponajprije postiglo iznimnim ulaganjem u odnose s javnošću i odjele kriznog komuniciranja. Time su banke, tvrdi, cjelokupnu temu pokušale gurnuti izvan fokusa javnosti, bez objašnjenja srži problema.

''Svih ovih godina ponajprije udruga 'Franak' borila se za potrošače koji su imali takve kredite. Uspjeli su tu temu održati na životu i svojim akcijama postići niz pozitivnih odluka na sudovima. Priča je krenula početkom 2000-ih kad su austrijske banke ušle na hrvatsko tržište. U pokušaju da osiguraju odgovarajući udio na tržištu počeli su nuditi kredite koji su bili denominirani u švicarskim francima. Tadašnje objašnjenje bilo je da to rade jer je CHF izrazito stabilna valuta. Kamate su bile mnogo niže u odnosu na kunu ili euro'', rekao je.

Rakar se osvrnuo i na predatorsku praksu nuđenja cjelokupnih iznosa potrebnih za kupnju nekretnina: "Ako ste htjeli dignuti kredit u eurima, mogli ste podignuti 70 tisuća eura, ali ako ste imali kredit u CHF, mogli ste dignuti 100 tisuća eura ekvivalenta. To je bio taj mamac koji je natjerao ljude".

Rakar je upozorio na činjenicu da su banke zaštićene, a gotovo dvije trećine klijenata nisu u mogućnosti podmirivati svoje obveze. ''Proguran je zakon o konverziji koji u prvom redu štiti banke. Da smo 63 posto kredita otpisali, cijeli niz problema kaskadno bi se pojavio u sustavu i neke od tih banaka ne bi bile s nama danas'', tvrdi.

Baš sam htio o posljedicama, sud je donio pravno shvaćanje, sada je nova sjednica, što je na stolu? ''Banke tvrde da je činom konverzije, tj. kada su banke omogućile svojim klijentima da svoj kredit u CHF pretvore u eurski kredit, da je taj čin konverzije automatski uključivao jednu vrstu odštete kada se to obavilo, kaže.

''Vrhovni sud donio je stajalište da potrošači imaju pravo na zateznu kamatu na previše uplaćene rate kredita u periodu koji je prethodio konverziji. To danas imamo na stolu'', nastavlja. Naglasio je da ta odluka nije prošla sudsku evidenciju te da je vraćena na početak, ali očekuje da će "Vrhovni sud ponovno zasjedati o istoj temi te da će uključiti i ukupni preplaćeni iznos anuiteta uz zateznu kamatu".

Što piše u samom pismu građanima da su se duhovi toliko uznemirili? ''Dakle, naše je pismo vrlo jednostavno, ima samo stranicu i pol i prava rečenica glasi: "Poštovani Romano, uočili smo da ste dignuli kredit u CHF 2007. godine u visini od 100.000 CHF i vjerujemo da na današnji dan imate pravo na obeštećenje koje iznosi nekoliko tisuća eura, karikira. Naglasio je da je pismo specifično jer "laserski precizno pogađa svakog potrošača koji je bio oštećen od te cijele afere i prvi put mu jasno daje do znanja na kakvo obeštećenje ima pravo". Također je istaknuo da su reakcije ljudi do sada "iznad svih očekivanja".

U emisiji se potegnulo i pitanje povrede privatnosti, Rakar je ustrajao pri tezi da do toga nije došlo jer su svi podaci javno dostupni. ''Ja smatram da nikakva prava nisu povrijeđena, dapače, mislim da naše pismo upozorava svakog na neka prava za koja netko nije ni znao da ih ima. Dakle, situacija je iznimno jednostavna iako izgleda komplicirano, svi podaci o nekretninama evidentirani su u zemljišnim knjigama. Taj je dokument po svojoj prirodi javan, to znači da bilo tko u bilo kojem trenutku bez dokazivanja pravnog interesa može napraviti uvid u taj registar'', tvrdi Rakar te poručuje:

''Hrvatski bankarski sustav dobro je kapitaliziran, ima rezerve i iznimno je stabilan. Tu nema rizika za bilo koga. Ponajprije se bankari moraju brinuti za svoje bonuse i nove BMW-e. Potrošači se doista ne moraju brinuti''.