Sat vremena je udaljeno od Berlina i nema ni lokalnu trgovinu, no zato broji 55 vjetroelektrana, opskrbljuje se energijom iz vlastitih izvora i njegovi stanovnici plaćaju struju jeftinije od uobičajene cijene. U selu Feldheim živi tek 130 ljudi, no energija se proizvodi za tisuće korisnika i kontinuirano se ulaže u energetsku infrastrukturu. Osim vjetroelektrana, selo ima svoje bioplinsko postrojenje, sustav baterija za skladištenje energije i solarnu elektranu
Sva električna i toplinska energija koju selo troši proizvodi se lokalno, što ga čini samodostatnim. Privukli su i pažnju onih koji žele znati kako postati 'zelenijima i održivijima', pa je Feldheim prava turistička atrakcija.
No pokazali su i koliko je zahtjevno i složeno maknuti se od fosilnih goriva – od automobila koje većina ljudi vozi, preko cementa za gradnju kuća koji emitira stakleničke plinove, do rashodovanih vjetrenjača koje se ne daju reciklirati.
vezane vijesti
Cijela ideja o energetskoj transformaciji Feldheima započela je 1990-ih, a danas stanovnici kažu da se doista isplatila tijekom nedavne energetske krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu; imaju četiri puta niže račune za struju od nacionalnog prosjeka i ne oslanjanju se na ruska fosilna goriva.
Sada su čak i skeptični stanovnici 'shvatili da je raditi stvari na ovaj način dobra stvar', rekla je za Politico 59-godišnja Petra Richter, koja cijeli život živi u Feldheimu i radi kao njegova glasnogovornica.
A sve je počelo gotovo slučajno. Godine 1993. Michael Raschemann, tada student, tražio je mjesto za izgradnju vjetroelektrana u regiji. Feldheim, ravan i vjetrovit, činio mu se idealnim. Nakon konzultacija s mještanima, prve četiri vjetroelektrane izgrađene su dvije godine kasnije na zemljištu u vlasništvu lokalne udruge poljoprivrednika. Raschemann, koji je potom bio suosnivač tvrtke za obnovljivu energiju Energiequelle, pozvao je stanovnike da ulažu u dodatne vjetroelektrane.
Na mnogim mjestima ljudi im se protive, tvrdeći da su ružne ili da utječu na vrijednost imovine. A uključivanje stanovnika bilo je ključno za prevladavanje skepticizma, prema Raschemannu. 'Čim mogu sudjelovati u onome što se događa na mom pragu, gledam to potpuno drugim očima', ustvrdio je.
S tvrtkom Energiequelle, koja sada broji preko 400 zaposlenika, selo je postupno proširilo vjetropark na 55 elektrana, proizvodeći dovoljno električne energije za opskrbu oko 65.000 kućanstava. Feldheim uzima samo jedan posto te energije, a ostatak se dovodi u nacionalnu mrežu.
Godine 2008., kao odgovor na rastuće cijene energije i pad cijena usjeva, Energiequelle se udružio s Feldheimovom udrugom poljoprivrednika da bi izgradio bioplinsko postrojenje.
'Prestali smo s proizvodnjom krumpira i šećerne repe te umjesto toga više uzgajali kukuruz', rekao je Werner Schlunke, bivši čelnik lokalne udruge farmera, koja je glavni poslodavac u selu. Kukuruz uzgojen u Feldheimu sada se koristi u tvornici kojom farmeri naizmjence upravljaju.
Selo je poduzelo posljednji korak prema decentraliziranoj opskrbi energijom 2010. godine, kada je izgradilo vlastitu mrežu električne energije i grijanja, napajanu iz vjetroparka i bioplinskog postrojenja.
Vlasnici kuća u Feldheimu plaćaju 3000 eura za spajanje na lokalne mreže, čije je stvaranje također dobilo financijsku potporu EU-a i pokrajinske vlade Brandenburga. Danas stanovnici Feldheima plaćaju 12 centi po kilovatsatu za struju – oko četvrtinu prosječne cijene u Njemačkoj – i 7,5 centi po kWh za grijanje, što je dva do tri puta niže od nacionalnog prosjeka.
Od početka je cilj bio osigurati da energetska tranzicija grada 'svima bude od koristi', rekao je Henner Busch, istraživač sa Sveučilišta Lund koji proučava projekte energetske samodostatnosti. Dodatna prednost jest i to što je Feldheim uspio privući 'politički turizam', dodao je.
No Feldheimov model ima ograničenja. Iako se predstavlja kao jedino selo s obnovljivom energijom u Njemačkoj koje je također u potpunosti neutralno ugljično, i bioenergane i izgaranje drvne sječke – što stanovnici koriste za hladnih dana – povezuju se s emisijom stakleničkih plinova i zagađivača poput ugljičnog dioksida te metana i dušikova oksida.
A u regiji s malo javne infrastrukture većina mještana oslanja se na svoje automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem kako bi došli do najbližeg grada Treuenbrietzena na posao ili u kupovinu. Na nedavnom putovanju u Feldheim, vozač autobusa bio je iznenađen ugledavši mušteriju u inače praznom autobusu.
Kathleen Thompson, koja radi u lokalnom centru za posjetitelje, usredotočenom na energetsku tranziciju Feldheima, priznala je da 'bioplinsko postrojenje i plamenik na drvnu sječku stvaraju CO2', no tvrdi da te štetne emisije nisu 'ništa više od onoga što su ulazni materijali apsorbirali tijekom fotosinteze'.
Raschemann je istaknuo da raste broj električnih vozila nakon što su punjačnice postavljene u selu; Energiequelle također gradi elektrolizer za opskrbu lokalnih autobusa vodikom. Iako Feldheim ima vrlo nizak ugljični otisak, čak i zelena tehnologija koju koristi ima utjecaj na okoliš.
'Uvijek ćete imati sukobe', rekao je Busch. 'Bit će izuzetno teško stvoriti scenarij koji je potpuno samodostatan i samostalan i koji nema nikakav učinak na okoliš u cijelom svijetu. Što se događa s vjetroelektranom kada se više ne koristi, naprimjer?' naveo je.
Uspjeh Feldheima, ustvrdio je Busch, leži negdje drugdje: uspostavio je 'demokratsku strukturu' koja je lokalnom stanovništvu dala udjela u energetskoj tranziciji, stvarajući osjećaj zajedničkog identiteta i ponosa – i nadahnjujući susjedne zajednice da razmisle o implementaciji te strukture.
