Američki predsjednik Donald Trump je srijedu proglasio 'Danom oslobođenja', uvevši carine na uvoz roba iz ukupno 164 zemlje i autonomna teritorija. Carinske se stope kreću od 10 do 50 posto, a Trump tvrdi kako su one 50-postotne i recipročne u odnosu na carine na američke proizvode u tim zemljama.

Brojne zemlje strahuju za svoja gospodarstva, neke su najavile recipročne mjere, no sasvim je jasno da Trump ovdje želi uspostaviti novi svjetski ekonomski poredak u kojem bi Sjedinjene Američke Države bile prve. 'America first', ionako je poručio tijekom svog govora, sve, naravno, opravdavši zaštitom domaće industrije.

U jednom je trenutku pored sebe imao ploču s tablicom na kojoj je bila navedena nekolicina zemalja te navodne carinske stope, odnosno učinak trgovinskih barijera i valutnih manipulacija, kako je bilo navedeno.

Pretjerani postoci

Po tome ispada da EU na uvoz američkih proizvoda nameće čak 39-postotne carine, Kina 67-postotne, Južna Koreja 50-postotne. To djeluje pretjerano, s obzirom na to da je poznato kako samo slabo razvijene i geografski udaljene zemlje barataju tolikim (pa i nižim) carinama na uvoz kako bi zaštitile svoju krhku i nerazvijenu proizvodnju.

Ekonomski analitičar Luka Brkić je u razgovoru za N1 izrazio skepsu, poručivši kako te brojke zasigurno nisu točne. 'Način izračuna nije prikazan, nisam siguran da su to točni podaci', poručio je Brkić i glasno izrazivši ono u što mnogi sumnjaju.

Naime, podaci Svjetske banke, odnosno Indikatori svjetskog razvoja, pokazuju kako su carine od 2002. do 2022. godine u najznačajnijim svjetskim tržištima bile znatno niže od onoga što navodi američka administracija.

Štoviše, neke su zemlje, poput Ujedinjenog Kraljevstva, pa i Kanade, imale niže carine u međunarodnoj trgovini od SAD-a. Znakovito je vidjeti i kako su se carinske stope s vremenom mahom smanjivale. Iznimka su jedino SAD 2019. godine, koje su imale ukupne vagane efektivne carinske stope na sve proizvode od 13,78 posto (na poljoprivredu od čak 80,1 posto).

Primjer Kine

Uzmimo za primjer Kinu, koja je Trumpu 'na piku' bila i tijekom njegova prvog mandata. Vagane efektivne carine za poljoprivredu su, prema podacima Svjetske banke u protekle 23 godine iznosile od 1,6 do 19,18 posto, za prerađivačku industriju od 2,45 do 13,74 posto, a prosjek za sve proizvode se kretao od 2,18 do 14,67 posto. No, Trump tvrdi da Kina daje carine od čak 67 posto, zbog čega je na uvoz njihovih proizvoda razrezao carinu od 34 posto.

No, metodologija koju je koristila njegova administracija gotovo da uopće ne uključuje carinske stope. Naime, oni su uzeli trgovinski deficit SAD-a s nekom zemljom, primjerice Kinom, te ga podijelili s vrijednošću uvoza iz te zemlje.

Tako trgovinski deficit SAD-a s Kinom iznosi 291,9 milijardi dolara, dok je ukupan uvoz SAD-a iz Kine 433,8 milijardi dolara. Kada se deficit podijeli s uvozom, dolazi se do brojke - 0,6728 ili 67 posto. Kada se to podijeli na dva dobiva se iznos krajnje carine od 34 posto, koliko je objavio i Trump.

'Trgovinski deficit nije posljedica carine ili druge mjere ograničenja slobodne trgovine. Američki trgovinski deficit posljedica je niza desetljeća u kojima oni više troše nego što štede', objasnila nam je ekonomska analitičarka Maruška Vizek.

'Trgovinski deficit neće se ispraviti samo carinama'

Dodala je da se uzroci američkog trgovinskog deficita s brojnim zemljama ne mogu tražiti samo u carinama, već u brojnim drugim razlozima koji često nemaju veze s carinama. 'Trgovinski deficit se neće ispraviti samo carinama', naglasila je.

Podaci Svjetske banke potvrdili su teze brojnih ekonomista da Trumpove brojke ne odražavaju stvarnost situacije. Naime, brojne azijske zemlje, uz relativno više carine od europskih imaju i takozvani uvjet lokalnog tržišta.

'Ne možete ući na njihovo tržište ako dio proizvoda koje nudite nije proizveden u toj zemlji. To je puno ozbiljnije narušavanje slobodne trgovine od carine, jer te azijske zemlje su na papiru članice WTO-a, ali se ne ponašaju u duhu WTO-a. Ali, riječ je o ogromnim tržištima sa stotinama milijuna stanovnika, pa su i Amerikanci i Europljani u prošlosti nakon pažljivog odvagivanja zaključili da je prisutnost na tim tržištima bitnija od slododne trgovine. Sve dok im se to nije počelo obijati o glavu', zaključila je Vizek.