Američki predsjednik Donald Trump pokrenuo je inicijativu koja bi, prema njegovim riječima, trebala preokrenuti dugogodišnje trgovinske tokove – s ciljem smanjenja deficita, zaštite nacionalne industrije i poticanja povratka proizvodnje na američko tlo. Središnji alat u tom nastojanju: carine.

No, kakve će globalne posljedice proizvesti ovakav pristup i kako bi se trebala postaviti Europska unija? U emisiji HRT-a “Otvoreno” raspravljalo se upravo o tim pitanjima, a svoje su analize podijelili analitičar Darinko Bago, financijski stručnjak Hrvoje Japunčić te profesor Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Novi val carinskog protekcionizma

Darinko Bago smatra kako se Trump ne namjerava zaustaviti na pojedinačnim slučajevima, već najavljuje čitav niz carinskih mjera temeljenih na načelu reciprociteta.

“Ovo je neka vrsta njegovog izlaska sa svojim konceptom nove Amerika. A ta nova Amerika mene podsjeća na one blokovske sustave koje imaju i vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Ovo mi djeluje kao obraćanje masama: ‘Ovo su naši vanjski neprijatelji, mi sada s njima moramo ići u ‘rat’, moramo se postaviti tako da zaštitimo svoje interese’”, izjavio je Bago.

S druge strane, Japunčić naglašava kako se iz dugoročnog ekonomskog kuta može razumjeti potreba za reindustrijalizacijom SAD-a. Naime, proteklih desetljeća brojne američke kompanije prebacile su proizvodnju u Aziju i Latinsku Ameriku.

“Dosadašnje politike su omogućile da europske kompanije otvore proizvodnju u susjednim američkim zemljama. S te strane gledajući, za očekivati su veliki porezni segmenti koji dolaze u nekoliko sljedećih tjedana, i bit će izuzetno bitni, ne samo za unutarnju ekonomiku Amerike, nego i svih onih ostalih sudionika”, rekao je.

Dodao je i da se sada postavlja pitanje: “Ako gledate u kontekstu razumijevanja da je Amerika bila u minusu što se tiče roba, u plusu što se tiče usluga, i da je deficit koji je bio u proteklim godinama ostvarivan, financiran putem tržišta kapitala, odnosno financijskih tržišta, da li to sad znači da dolazi do promjene toga svega?”

Trostruki cilj carina: zaštita, prihod i pritisak

Kristijan Kotarski se osvrnuo na motivaciju iza američke carinske politike. Prema njegovim riječima, carine se prvenstveno usmjeravaju na zemlje s kojima SAD bilježi najveći deficit u robnoj razmjeni.

“Generalno, postoje tri cilja. Reciprocitet, restrikcije, dakle želite eliminirati stranu konkurenciju, zaštititi domaću proizvodnju, i punjenje proračuna kroz carine. Međutim, ta tri cilja su oprečna. Trump konkretno, s jedne strane, njegov savjetnik kaže ‘Mi ćemo napuniti carinama američki proračun’, a s druge strane, htjeli bi reindustrijalizaciju Amerike i seljenje proizvodnje iz Europe u Ameriku. E sad, ako želite stvoriti efekt seljenja europske proizvodnje u Ameriku, onda vam ne mogu carine puniti proračun”, pojasnio je Kotarski.

Europska unija na udaru: 20% carina – simbolički i stvarni udar

U kontekstu konkretnih brojki, carine od 20% za proizvode iz EU-a predstavljaju tek dio šireg paketa: 34% za Kinu, 46% za Vijetnam, 32% za Tajvan, 24% za Japan, te čak 25% za strane automobile.

Bago smatra da Trump cilja na transformaciju globalne proizvodne mreže.

“Zemlje koje su izabrane, odnosno Europska unija i ostale zemlje, to je za očekivati. On očigledno želi restrukturirati one koji su dominantno vezani za jednu vrstu kapitala i one koji su vezani za domaći kapital, njih afirmirati i koji su spremni investirati u budućnosti u tvornice i radna mjesta u Americi. Postavlja se pitanje kako će on naći radnike za ta radna mjesta.” Dodaje i da se “kažnjava one koji su pretežito bili vezani upravo za ove zemlje, s njima trgovali, prenosili, iznosili kapital iz SAD-a.”

Hrvoje Japunčić napominje kako će se posljedice za EU osjećati duboko, očekuje odgovor EU komisije. “Značit će jako puno. Naravno da očekujemo da će Europska komisija odgovoriti i da će ići s određenom politikom reciprociteta uvođenja carinskih dažbina na određene američke segmente, moguće i vrlo širokih spektara.”

Kotarski, međutim, upozorava na ograničenja EU-a u ovom sukobu: “A to je da države koje imaju suficit imaju polugu. Nemaju. Polugu ima onaj koji generira potražnju, onaj koji uvozi i koji je najveći svjetski uvoznik, potrošač u krajnjoj nuždi. Već više desetljeća SAD igra tu ulogu. Što to konkretno znači? Nama će prije biti ponestati američkih proizvoda koje ćemo cariniti nego Americi europskih koje će oni cariniti. Mi taj duel ne možemo dobiti.”

Dodaje i važnu ekonomsku napomenu: “Instinktivno je kod naroda i kod političara odgovoriti agresijom. Ali govorimo koliko je to ekonomski racionalno. Jer ako mi sad ne možemo supstituirati neke američke uvozne stvari, onda nema smisla to cariniti iz razloga što ćemo povećati troškove proizvodnje za europske proizvođače i potrošače.”

Radna snaga: ključna prepreka u Trumpovoj strategiji

Japunčić je postavio važnu dilemu koja nadilazi carine: kako će SAD osigurati radnu snagu za planirane proizvodne kapacitete?

“Mislim da smo bili svjedoci, da je tržište rada, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama nego u Europi pa i šire, strahovito promijenilo mnoge doktrine na tržištu. I pitanje je, bez obzira na rast i razvoj automatizacije, robotizacije, umjetne inteligencije, kako i na koji način će Amerika, ako će se zatvarati u kontekstu dostupnosti, uopće zadovoljiti potrebe za radnom snagom u tim novim tvornicama koje bi se išle graditi u sljedećem periodu”, upozorava.

Hrvatska između redaka

Darinko Bago je naglasio kako će i Hrvatska osjetiti posljedice, posredno, ali osjetno. Poduzeća iz Hrvatske koja izvoze u SAD, navodi, morat će se nositi s gubitkom konkurentnosti: “Morat će ili smanjiti cijenu za 10% ili naći neki drugi mehanizam kako i na koji način ostati konkurentan na američkom tržištu.”

Najviše će, smatra, stradati Njemačka, s kojom je Hrvatska jako gospodarski povezana: “Ovo najviše pogađa Njemačku koja izvozi 30% više nego što uvozi iz SAD-a, a mi smo jako naslonjeni na njih, imat ćemo posljedične štete.”

Kotarski pak dodaje: “Mi otprilike od robnog izvoza u SAD trećinu čine farmaceutski proizvodi, što neće biti dobra vijest za hrvatske farmaceutske kuće koje izvoze u SAD. Što se tiče usluga, tu imamo suficit. Nekih 900 milijuna dolara više prodajemo usluga SAD-u nego konkretno oni nama.”

A ono što posebno zabrinjava, kaže, odnosi se na naše ključne trgovinske partnere: “Više će biti problem što će biti s Njemačkom i Italijom kao našim najvažnijim trgovinskim partnerima.”

Šansa za unutarnju konsolidaciju Europske unije?

Unatoč svemu, Japunčić vidi i pozitivnu stranu ovih izazova:

“Europa ima financijskog kapaciteta, Europa ima mogućnosti da sada u ovim okvirima možda i puno više se posveti rastu i jačanju svog unutarnjeg tržišta.”

Bago je upozorio na jedan dodatni hendikep Hrvatske: “Mi smo dosad to izbjegavali tako da bi svoje proizvode plasirali preko Nizozemske, Velike Britanije ili na neki drugi način, tamo bi se ostvarivala dobit i oni su imali sporazum da se onda ne treba dva puta plaćati porez. Sad će to biti destimulativno, barem za deset i više posto i problem.”