U komunikaciji je 47-godišnji Vujnovac izravan i otvoren. Voli se našaliti. Brzo se s njim nađete u gotovo prijateljskom ćaskanju. Naglasak odaje da je rođen u Osijeku. Razgovor je trajao nešto duže od sat vremena, sve dok ga nije prekinuo poziv supruge. Kćerka je slavila rođendan i Vujnovac je žurno napustio urede na 21. katu nebodera u zagrebačkoj Strojarskoj ulici kako bi stigao na slavlje.

Poslovni put Vujnovca započeo je u veljači 2006., kada se putem natječaja zaposlio u PPD-u u Vukovaru. Godinu prije toga diplomirao je na osječkom Ekonomskom fakultetu. PPD je tada bio mali regionalni distributer plina u vlasništvu njemačkog energetskog diva E.Ona. Tvrtka je posjedovala 600 kilometara plinske mreže, izgrađene kreditom od 17 milijuna eura. Kako posao nije išao, kredit ju je sve više gušio.

Nijemci su bili voljni prepustiti tvrtku nekome tko će preuzeti njezine povelike dugove. Vujnovac je odlučio riskirati. Preuzeo je PPD, ali je i dalje ostao u vezi s E.ON Ruhrgasom, jednim od najvećih trgovaca plinom u Europi, pripremajući se za liberalizaciju tržišta plina u Hrvatskoj.

Prvi veliki ugovor Vujnovac je u suradnji s E.ON-om sklopio krajem 2011. sa zagrebačkom Gradskom plinarom, a već iduće godine PPD je počeo opskrbljivati dva najveća potrošača prirodnog plina u Hrvatskoj – HEP i kutinsku Petrokemiju. Krajem 2012. PPD postaje lokalni partner moćnom ruskom Gazpromu, što mu omogućava još konkurentniju cijenu plina. Sve to dovodi do superbrzog rasta poslovanja.

Danas Vujnovac preko holding kompanije Energia naturalis upravlja s 20-ak tvrtki s različitim portfeljima – od nabave i veleprodaje plina do logistike, željezničkog kargo prijevoza te otkupa i prerade voća i povrća. Samo PPD lani je imao 9,7 milijardi kuna prihoda i 226,5 milijuna kuna dobiti. Prema prometu treća je najveća domaća tvrtka, iza Ine i Konzuma.

Od toga je većinu PPD uprihodio na prodaji plina u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj i Švicarskoj. Uz to, Vujnovac kontrolira Petrokemiju, Pevex, Luku Ploče, ima velike planove u Luki Rijeka te drži velik paket dionica u Fortenova grupi.

Suradnju s Gazpromom 2017. produbio je potpisavši desetogodišnji ugovor o opskrbi prirodnim plinom.

Jeste li vi ruski igrač? Širi li preko vas Moskva, odnosno Vladimir Putin, utjecaj u Hrvatskoj i regiji?

Naš odnos s Rusima je kao i s drugim našim partnerima. Mi ne kupujemo plin samo od Gazproma već imamo više partnera, pogotovo u regiji. Od početka imam mnogo konkurenata kojima nije uspjelo ono što je meni pošlo za rukom. Tako sam dobio neprijatelje. I nema boljeg načina da nešto obezvrijedite nego pričama kako je tu bilo nekog pogodovanja, da su to neki ruski interesi. Mi svoju priču gradimo vrlo transparentno. Rusi rade i s E.ONom, Engiem, RWE -om, Geoplinom, mađarskim MVM-om… Prije nas je Ina kupovala plin od Gazproma. Zatim su taj ugovor raskinuli i krenuli u suradnju s talijanskim ENI-jem. Ja sam za to vrijeme razvijao svoju priču s E.ONom. Tad nam je pristupio Gazprom i rekao kako smo mi jedina konkurencija Ini i da bi nama prodavao plin jer se žele vratiti na tržište. E.ON se kasnije povukao i ja sam samostalno nastavio raditi s Gazpromom.

Koliko godišnje kubika plina kupite od Gazproma?

Imamo ugovor na dvije milijarde kubika, s tim da kupujemo još gomilu plina okolo. Kao što sam rekao radimo sa svim velikim sustavima u regiji, slovenskim Geoplinom, mađarskim MVM-om, MET-om koji ima sjedište u Švicarskoj i drugima. Priča da sam 'ruski igrač' uvijek se izvuče kad me se želi napasti. Kad god disperziram novac i uđem u neki biznis onda se to potegne. A za to nema nikakvog uporišta. Mislim da neću nikad skinuti tu etiketu, ali se zbog toga ne uzbuđujem.

I vaš ulazak u Fortenovu tumači se kao jačanje ruskog utjecaja u toj kompaniji. Ona ne trguje plinom - što vas je motiviralo da kupujete dionice?

U Fortenovu ulažem svoj osobni kapital i to ulaganje nije povezano s PPD-om. Trenutno držim 26 posto dionica. Ruske banke su jasno naznačile kako im je plan izaći iz Fortenove. Samo Sberbank je na Agrokoru izgubio 1,3 milijarde eura. Ja sam prepoznao priliku kad je sve još bilo u rasulu. Dionice su tad bile, po mom mišljenju, podcijenjene. Nije bilo ni jednog hrvatskog dioničara, niti strane koja je razmišljala o biznisu. U vlasništvu su bili razni financijski fondovi, banke i svi su bili u toj poziciji ne svojom željom. Taj model je bio i u Pevexu. Kad ide stečaj svi s potraživanjima dobiju udjele u firmi. Ja sam išao od jednog do drugog i svojim novcem kupovao dionice. Vjerujem da je to dobra investicija.

Znači ne držite stranu ruskim bankama?

Ne! Sebe vidim kao hrvatskog ulagača koji je unio sidro sigurnosti. Nije mi se svidjelo kad su ruske banke u kontinuitetu pokušavale prodati svoje dionice. Time su samo unijele nesigurnost u cijelu priču. Jer imate dojam da stalno svi prodaju udjele. Kako da onda radnici te tvrtke budu mirni? Sada su najavili izlazak za 2 godine i situacija se ustabilila. Od kako sam ja ušao, Fortenova stabilno posluje. Postoji dvogodišnji plan kako povećati vrijednost tvrtke i refinancirati dugove. Kad se dogodio slom Agrokora nama je Sberbank ukinula sve limite na računu (op.a. dopušteni minus na računu). Imali smo limit od 30 milijuna eura. Toliko o tome da smo ruski miljenici. Tada smo imali potraživanja od Agrokora zbog Petrokemije. Kako bismo Petrokemiji osigurali velikog kupca i spriječili uvoz morali smo financirati Agrokor trgovinu. Financirali smo jedne i druge. Uzimali smo gnojivo jer nam je Petrokemija dugovala za plin i davali ga Agrokoru s odgodom plaćanja od 180 dana. U trenutku sloma u Agrokoru smo imali 100 milijuna kuna. Tad je Sberbank ukinuo limit i uzeo nam novac.

Koliko ste novca uložili u Fortenovu?

Mnogo (smijeh). Ne bih izlazio s iznosima…

Koliko imate utjecaja na upravu kompanije?

Damir Spudić koji je glavni financijski direktor Energie naturalis član je borda direktora Fortenove. Nemam neki veliki utjecaj, ali sa svojih 26 posto sam važan na skupštini dioničara. Skupština realno odlučuje o svakoj bitnoj odluci. Do sad je uprava radila sve dobre poteze. Mercator je postao integralni dio Fortenove, a Ledo je prodan jer smo morali konsolidirati financijsku situaciju. Sad treba pripremiti bilancu za refinanciranje duga iduće godine.

Upravljate trećom najvećom kompanijom u Hrvatskoj. Ulažete u Fortenova grupu, po prihodima još uvijek najveću domaću tvrtku. Suvlasnik ste Petrokemije, Pevexa, kontrolirate Luku Ploče… Kako sve to stignete? Cijeli dan ste u uredu s excel tablicama?

Nisam (smijeh). Morate odvojiti priču ENNA Grupe gdje imamo energetiku, logistiku i hranu. S druge strane ja ulažem svoja sredstva i dividendu u nekretnine, Pevex i Fortenovu. Morate diverzificirati ulaganja kako bi smanjili svoj ukupni rizik. Tim se vodim. Ne volim kad novac stoji. Novac nakon određene količine postaje sredstvo razvoja. S njim gradite, zapošljavate i razvijate. Nisam pohlepan za novcem. Jer da sam takav odavno bih uzeo lovu i otišao iz Hrvatske. A što se tiče količine posla imam odličnu ekipu u ENNA grupi i PPD-u koja vodi biznis. Takvu koncentraciju znanja ima malo koja kompanija u Hrvatskoj. Ja operativno radim u PPD-u i bavim se strategijom. Dajem smjernice, puno putujem i komuniciram s partnerima. Za sad nemam osjećaj kako to ne mogu pratiti.

Imate globalno moćne partnere. U plinu ste s Gazpromom, u Pločama imate naftni terminal s Vitolom, jednim od vodećih svjetskih energetskih trgovaca, dok u Luki Rijeka radite s Maerskom, najvećom brodarsko-logističkom tvrtkom na svijetu. Kako ste došli do njih?

Kao što sam rekao, puno putujem. Svijet i nije tako velik. Ljudi čuju za dobre partnere. Kad žele nešto raditi u Hrvatskoj jave se nama. Ili mi tražimo investitore kao što je bio slučaj u Pločama. Naša diversifikacija krenula je kupnjom pet posto dionica Luke Ploče. To ulaganje došlo je kao posljedica razvoja osnovnog biznisa koji je generirao dobit i stvorio uvjete da investiramo u nešto drugo. Smatram da smo dobri u poznavanju regulative, lokalnog okruženja i trgovine. Također, volimo stjecati nova znanja. Za to treba puno komunikacije. Pitanje je samo koliko si voljan trošiti vrijeme na stvaranje novih veza. U razgovoru s tako velikim igračima učiš se globalnom pristupu biznisu. Tad vam mora biti jasno kako su energija, hrana i logistika biznisi koji imaju budućnost. A to je sve ono čime se mi bavimo u ENNA Grupi.

U plinski biznis ušli ste s 33 godine, a da o tome niste ništa znali.

Tako je. Učio sam putem od Nijemaca jer su oni tad bili vlasnici PPD-a. Puno toga se promijenilo kad sam počeo ići u Budimpeštu. Mađarska je već imala liberalizirano tržište plina, dok u Hrvatskoj nije bilo nikakvog znanja. Zatim sam otišao u London, pa u Njemačku u Düsseldorf gdje je centrala E.ONa i učio na njemačkom energetskom tržištu. Hrvatskim poduzetnicima inače nedostaje edukacija u smislu globalnih trendova. Mali biznisi koji su nekad bili lokalni sad su pod globalnim utjecajem, ali ljudi to ne vide.

Pretpostavljam da je bilo još ljudi koji su znali da će se otvoriti domaće tržište plina. Kako to da ste baš vi uspjeli, a ne netko drugi?

Jako sam proaktivan. Volim biti brz u donošenju odluka. Osim toga sam komunikativan. Ljudi vole raditi sa mnom jer nemam velik ego. Uz to smatram da imam razvijenu matematičku i socijalnu inteligenciju. Transfer znanja je kod mene brži. Uz to bio sam spreman trošiti vrijeme i ići van na izvor znanja. Ostali akteri nisu imali dovoljno motiva ni želje da to naprave.

Koliko vam u donošenju poslovnih odluka koristi znanje iz pokera? Prije dvije godine sudjelovali ste čak na turnirima u Las Vegasu.

Volim holdem poker koji nije kocka već više statistika i matematika, ali nisam ga igrao već dugo. Volim igrati turnire gdje svi startaju s istih pozicija. To je dobro iskustvo da vam glava previše ne poleti jer sretnete ljude s više znanja i iskustva s kojima se ne možete nositi. Znao sam otići do Las Vegasa i sudjelovati na turnirima. Ali vidio sam da se realno ne mogu nositi s tim ljudima koji su potpuno posvećeni tome.

Vratimo se vašem core biznisu, trgovini plinom. Na vanjskim tržištima cijene su eksplodirale. Hrvatska domaćinstva su zaštićena do 1. travnja iduće godine, kad će se izaći s novim tarifama. Kakva je vaša prognoza? Hoće li se cijena ispuhati?

Realno nitko ne zna što će izaći iz svega ovoga. Ogromna je razlika u cijeni plina između zime i ljeta, što inače nije normalno. Razlika je sad 50 eura, a sve se prelama u ožujku i travnju i pitanje je u kojem će smjeru tad otići cijena. Globalno tržište je u šoku i nisam siguran da će se uspjeti izbalansirati u naredna tri-četiri mjeseca. Ima tu sigurno i geopolitičkih igara, ali činjenica je da je potražnja trenutno veća od ponude. Imamo ogromnih problema u transportu. Uz to je osjetan pad lokalne europske proizvodnje i uvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG), a uvoz iz Norveške i Rusije je na više-manje istim razinama kao 2019. godine. LNG odlazi prema Aziji jer su tamo cijene još više. To je posljedica LNG-a o kojoj se malo govori. Donio nam je sigurnost opskrbe jer otvara novi dobavni pravac, ali je i povezao europsko tržište s azijskim. Trošak dekarbonizacije Kine sada plaća potrošač u Europi.

Rastu i cijene električne energije, nafte, goriva, hrane…

Puno je stvari na stolu. Bojim se da ovo nije balon koji će se ispuhati već je ovo ozbiljna reevaluacija svih vrijednosti. Pitanje je što je sad od svega toga realno. Puno tvrtki u ovom trenutku iskorištava situaciju i diže cijene. Nešto od toga će se ispuhati, ali ne sve. Mislim da će ovo biti veliki udarac na standard građana. Bit će nužno prilagođavati plaće i pomoći građanima socijalnim alatima.

Moramo se spremiti za doba u kojem će energija biti skupa.

Zelena tranzicija, koju gura Europa, zahtjeva velike investicije i njih treba platiti. Prema planovima Europske komisije svi konvencionalni, stari energenti bi se trebali napustiti. Zato se sad EU okreće nuklearnoj energiji, a plin bi trebao biti neki tranzicijski energent kako bi se uravnotežila varijabilna proizvodnja iz obnovljivih izvora s jedne strane te potrebe da se manje koristi ugljen s druge. A na finalnu cijenu utječe i trošak emisijskih kvota ugljikovog dioksida. Neke od zelenih tehnologija već su sad tržišno isplative, poput solara. Tu očekujemo rast ulaganja i imamo velike planove.

Znači, okrećete se solaru? Imate li već neke projekte?

Solari su najisplativiji na mjestima gdje imaš potrošnju. Recimo, na shoping centar postaviš solar, smanjiš potrošnju električne energije i to su investicije koje imaju budućnost. Ići ćemo s ESCO modelom, po kojem ESCO tvrtka planira, provodi i financira projekte. Korisnik plaća jednaki iznos za troškove energije kao prije provedbe projekta koji se dijeli na stvarni trošak za energiju te trošak za otplatu investicije. Nakon otplate investicije, ESCO tvrtka izlazi iz projekta i sve predaje korisniku. Mi inače kao ENNA ne želimo raditi poslove s dugoročnim otplatama jer smo poduzetnici koji moraju brzo okrenuti volan. Solar je nešto od čega se neće skretati, za sve drugo je pitanje što i kako.

Kažete da ne želite zauzimati dugoročne pozicije, ali vaši planovi u Luki Rijeka nisu nimalo kratkotrajni. Vjerujete da ona konačno može postati ono o čemu se dugo govori, jedna od najvećih luka u Europi.

Luka Rijeka je veliki projekt u koji smo ušli s Maerskom. Radimo kompletnu novu liniju za transport kontejnera. Rijeka je u odnosu na Kopar i Trst do sad bila podcijenjena zbog nedostatka dovoljno dubokog gaza i nekonkurentnog željezničkog transporta. Lokacija na Zagrebačkoj obali nema problem s gazom, a problem sa željeznicom smo riješili našom tvrtkom Enna Transport. Prije nekoliko godina pokrenuli smo liniju Rijeka-Budimpešta. Na njoj smo gubili novac, ali smo željeli privući globalnog partnera. To nam se ispatilo dolaskom Maerska. Oni u svojoj strategiji vide Rijeku kao jednu od svoje četiri ključne luke za opskrbu Europe, uz Göteborg, Rotterdam i Barcelonu. Rijeku čeka veliki rast.

Koliko vam je nužna nizinska pruga? Prema zadnjim informacijama, novi rok za njenu izgradnju tek je 2035.

Morat će biti prije toga (smijeh). Bez nizinske pruge nema razvoja Rijeke. Mislim da je to trenutno najvažniji nacionalni projekt. To je jako dobra priča i za državu jer će kreirati dodatne prihode na carini. Država u kojoj se carini roba za zajedničko tržište Unije ima pravo zadržati 20 posto tog iznosa. Mislim da bi država od carine trebala ubirati čak i preko 100 milijuna eura godišnje od carinskih prihoda

S druge strane vaš izlet u Petrokemiju, čini, bit će kratkotrajan. Preuzeli ste je s Inom prije tri godine, a sad tražite kupca za svoj udjel. Zašto?

Nama je Petrokemija bila bitna zbog plinske bilance i hrvatske industrije. Tvrtka je godinama poslovala s gubitkom, opstanak proizvodnje većinom je PPD financirao velikim odgodama plaćanja plina i snižavanja cijena usred važećih ugovora s fiksnom cijenom. U jednom trenutku smo imali više od 400 milijuna kuna dospjelog duga. Morali smo ući u Petrokemiju kako bi je stabilizirali, restrukturirali i spasili proizvodnju. U tome smo uspjeli i sad kompaniji treba dugoročni plan ulaganja i razvoja. Za to joj treba novi vlasnik iz branše proizvodnje mineralnih gnojiva koji će biti u potpunosti na nju fokusiran i koji je spreman uložiti ozbiljan novac. Mi nismo proizvođači ni trgovci gnojivom.

Ima li zainteresiranih kupaca?

Završio je due diligence. Ne mogu reći više od toga zbog burzovnih pravila.

Hoćete li zaraditi na Petrokemiji?

Vidjet ćemo. Voljeli bismo to (smijeh).

Kakvi su vam planovi s Dalekovodom? U medijima se pojavila informacija da otkupljujete dugove te tvrtke.

Mogu vam samo reći da nas u toj priči nema.

Najveći ste pojedinačni vlasnik Pevexa. Otkud vi u trgovini građevinskom robom i opremom za vrt?

Tu sam od starta kao financijski partner. Jurica Lovrinčević i Mario Radić su došli kod mene i pitali me da sudjelujem u konsolidaciji vlasništva s njima. Tvrtka super radi, raste iz godine u godinu i s tim ulaganjem sam izuzetno zadovoljan. Nemam formalnog utjecaja na upravljanje osim što imam dva člana nadzornog odbora.

Jeste li na bilo koji način povezani s Domovinskim pokretom? Mario Radić jedan je od glavnih ljudi te stranke.

Nemam nikakve veze s tom pričom. Marija Radića znam dugo. On je bio uspješni poduzetnik dok sam ja još studirao. On je svoj čovjek koji ima svoje odabire u životu. Ja se ne bavim politikom niti ću se baviti. To je po mom mišljenju nespojivo s poduzetništvom.

Kako ste se onda našli u priči s HDZ-om? Dok je Milijan Brkić bio glavni tajnik, posudili ste im 4,2 milijuna kuna.

Tad je HDZ bio u ogromnim problemima. Do mene su došli preko Ivice Mlinarevića koji je bio moj djelatnik. U nedostatku opcija, na nekom stranačkom sastanku predložio je da posude novac od mene. Kad je došao to meni reći nisam ih mogao odbiti. Dao sam im standardnu komercijalnu pozajmicu sa 7 posto kamate. Danas bi ih sigurno odbio. Ali kako sam se učio biznisu, tako sam upoznavao i hrvatsku stvarnost.

Kažete da vas politika ne zanima. Je li vam bitno tko je na vlasti?

Bitno mi je da imam komunikaciju s vlasti tko god to bio. Vlast kreira smjernice i regulatorne okvire. Želimo im dati određeno znanje, ali i imati određeni feedback što se planira. To sam do sad radio i uvijek ću raditi..

Na političkoj skali ste lijevo ili desno?

Ja sam suhi centar (smijeh). Rekao bih da sam pragmatik i domoljub kojem su bitne socijalne teme.

Osim što ulažete novac u velike tvrtke, može vas se naći u nekim manjim investicijama. Jedna od njih je hotel u Postirama na Braču. Neki su ga nazvali najgorom devastacijom u povijesti domaćeg turizma.

Iskreno nije mi jasno zašto smo uopće završili u novinama. Hotel ima dozvolu, izgrađen je ispod dozvoljenih gabarita i otvorit će nova radna mjesta. Mislim da iza tih napada stoji gomila osobnih interesa. Neki su htjeli uzeti lovu na tom hotelu, a nisu. Lokalno stanovništvo, koliko ja znam, nema ništa protiv hotela.

Mislite li se ozbiljno baviti turizmom?

Turizam nas ne zanima. Na to prije svega gledam kao na nekretninski biznis. Hotel ćemo prodati ili iznajmiti.

Partneri u tom hotelu, kao i u još nekim drugim poslovima su vam Zoran Gobac i Josip Jurčević. Gopca zovu 'rukometnim Zdravkom Mamićem' dok je Jurčević bivši zamjenik ravnatelja SOA-e. Kako ste se upoznali s njima?

Upoznao sam ih kroz biznis. Točnije na poslu oko grupacije firmi Luke Ploče gdje je Josip bio jedan od direktora. Gobca znam preko rukometa. I sam sam u mladosti igrao rukomet. PPD je od 2014. generalni sponzor rukometnog kluba Zagreb. Josip je vrlo inteligentan čovjek koji se zna baviti biznisom. Gobac isto tako, s tim da ima gomilu kontakata. Svatko od nas daje dodatnu vrijednost našem partnerstvu. To što je Josip radio u SOA-i samo govori da je riječ o kvalitetnom čovjeku. Priče kako je Gobac 'rukometni Zdravko Mamić' ne razumijem. On je učinio velike stvari za hrvatski rukomet.

Znate li da vas pojedini zovu 'gospodarom hrvatske energetske budućnosti'?

(smijeh) Nisam to ni najmanje. Za sebe bih rekao da sam energetski stručnjak s nosom za biznis. Puno veća uloga je HEP-a koji je realno nositelj energetske budućnosti. Mi samo u tome pokušavamo plivati i iskoristiti prilike. Naša kvaliteta je fleksibilnost i brzina, da možemo okrenuti volan u sekundi, a ne da se zakucavamo u neke teme. Hrvatska energetska budućnost se kreira na drugim adresama, ne kod nas. Ono što ćemo mi svakako dalje gurati je internacionalizacija našeg poslovanja.