Postoje one relativno male prednosti, poput toga da će turistima biti jednostavnije plaćati u Hrvatskoj, kao što ćemo i mi moći putovati bez potrebe za preračunavanjem i traženjem najpovoljnijeg tečaja u mjenjačnicama, ali velika stvar je to što će se konačno pokrenuti val investicija.

Primjerice, niz međunarodnih trgovačkih lanaca koji bi mogli investirati u Hrvatskoj čeka da pristupimo eurozoni jer će taj korak smanjiti rizik poslovanja i ukinuti tečajne razlike. Tako sada imamo situaciju da su cijene osiguravajućih kuća jednake u Europi, dok su kod nas drugačije, bez obzira na to što smo članica EU-a.

Jednostavan primjer je i određivanje cijena za artikle, odnosno za advertising kampanje, gdje trgovci moraju prilagoditi cijenu u eurima našoj valuti – ako komad odjeće košta 9,90 eura, nije nevažno hoće li bolje izgledati da kod nas košta 70 kuna ili će biti isplativije odrediti cijenu na 75 ili 80 kuna. U slučaju više cijene dolazi do problema jer taj isti artikl osoba možda može naručiti jeftinije online, posebno zato što mnogi brendovi imaju besplatnu dostavu za zemlje EU-a (ovisno o iznosu narudžbe).

Ulazak u eurozonu djelomično će smanjiti rizik trgovaca prilikom formiranja cijena i pružiti mogućnost planiranja. Ovdje je možda važno napomenuti činjenicu da je u sektoru maloprodaje Hrvatskoj velika kočnica iznimno visok PDV. Naime, međunarodni lanci formiraju iste cijene za sva tržišta za krajnjeg kupca, što znači da pritisak na razliku u cijeni ostaje na maloprodajnom trgovcu. U primjeru apstraktne majice u jednom međunarodnom lancu koja košta 19,99 eura, u Hrvatskoj se to u pravilu preračunava na 149,99 kuna, ali valja napomenuti i da našem maloprodajnom trgovcu, za razliku od austrijskog, ostaje pet posto manje neto prihoda zbog PDV-a koji je za toliko viši nego u Austriji.

Istovremeno su svi troškovi poslovanja isti ili viši, jer dok ne uđemo u eurozonu, plaćamo i višu kamatu zbog fiskalnog rizika banaka te jednu od najviših cijena struje u EU. Na kraju lanca ta se razlika velikim dijelom prelije na nemogućnost rasta plaća u sektoru, ali i na niz drugih čimbenika u lancu, pa i krajnjeg kupca koji u većini slučajeva plaća veću cijenu za isti proizvod zbog tečajnih prilagodbi - razlika ne ostaje trgovcu nego državi, koja ipak time gubi daleko više zbog nemogućnosti rasta plaća i odlaska ljudi izvan RH do usporavanja domaće potrošnje.

Ulaskom u eurozonu samo bi trgovački lanci u roku od godinu i pol generirali 10 - 15 tisuća radnih mjesta! To je činjenica koja zasigurno daje perspektivu u trenutačnoj situaciji na domaćem tržištu rada, odnosno u analizi broja nezaposlenih osoba. Usput, u komentarima na medijske objave o otvaranjima trgovačkih centara možemo primijetiti negodovanje dijela javnosti koji smatra da trgovina nije proizvodnja, pa 'ne stvara ništa'. To, naravno, ne stoji. Omogućio bi se lakši protok kapitala jer se anulira tečajni rizik kune i fondovi koji ulažu u eurozoni ulagali bi i u Hrvatskoj – kako pada cijena rizika, ulaže se u nekretnine, valute itd.

U konvergencijskom izvješću koje je objavila Europska komisija za sedam zemalja članica koje imaju zakonsku obvezu uvođenja eura (Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska) navodi se da države članice pokazuju znatnu nominalnu konvergenciju, ali trenutačno ne ispunjavaju sve formalne uvjete za pristupanje eurozoni. Bugarska i Hrvatska još moraju ispuniti kriterij deviznog tečaja jer ne sudjeluju u tečajnom mehanizmu (ERM II), a prije uvođenja eura potrebne su najmanje dvije godine sudjelovanja bez ozbiljnih napetosti.

Umjesto pesimističnih predviđanja o porastu cijena, trebamo se okrenuti prilikama koje nam se otvaraju jer euro i tako zakonski ne možemo izbjeći, a već je i kod nas većina vrijednosti roba, usluga i plaća ustvari izražena u eurima - prije transakcije se preračunava u kune prema tečaju HNB-a. Primjerice, cijene prehrambenih artikala u mnogim su članicama eurozone niže nego u Hrvatskoj.

Da smo na uvođenju eura od pristupanja radili ozbiljnije i brže, potencijalni priljev financijskih kompanija u Europu nakon Brexita mogao bi se pozitivno odraziti i na naše gospodarstvo i tržište. Trenutačno je najoptimističnija pretpostavka da će Hrvatska koristiti euro od 2022. godine.