‘Napraviti psihološki pomak od štediše do potrošača za većinu ljudi nije mali podvig. Za neke je to gotovo fizički bolno’, kaže David John, viši savjetnik za stratešku politiku pri AARP Public Policy Institute.

Ističe da nepredvidivi čimbenici kao što su financijske krize, očekivani životni vijek i zdravstveni problemi čine trošenje novca težim nego što se to čini. Ljudi možda oklijevaju iskoristiti svoju ušteđevinu jer misle: ‘Imam X dolara i to će mi trajati cijeli život, ali imam vrlo neizvjesnu budućnost. Dakle, ako to dodirnem, dovodim sebe u opasnost.’

Istraživanje koje je proveo Black Rock pokazalo je da velika većina umirovljenika još uvijek ima najmanje 80 posto svoje ušteđevine nakon dva desetljeća u mirovini, piše CNN.

Ovlašteni financijski planer Kyle Newell podsjeća klijente da je ušteđevina koju su tako teško stekli tu kako bi im pomogla da dobro žive u mirovini.

‘Kažem im, sada novac obavlja poslove za vas. Čini se da to pomaže ljudima’ kaže Newell, koji radi planove za svoje klijente kako bi im pomogao vidjeti mogu li si priuštiti potrošiti malo više nego što pretpostavljaju.

Klijente koji su fiksirani na to da imaju istu količinu novca ili više kada umru, financijski planer David Edmisten pita zašto im je to važno. ‘Pokušavam ih pitati koja je svrha novca: Da ga imaju? Ili da ga koristite kao alat da rade ono što želite i izbjegavaju ono što ne žele?’

Psihološka nevoljkost da se uzme ušteđevina faktor je za većinu ljudi bez obzira na visinu njihovih financijskih sredstava. A to bi moglo postati još akutnije za buduće umirovljenike jer se suočavaju s inflacijom, nestabilnim tržištima i nedostatkom mirovina.

Edmisten traži od svojih klijenata da razmisle o tome što stvarno žele postići i da na svoju ušteđevinu gledaju kao na sredstvo za postizanje tog cilja. ‘Puno više vremena treba posvetiti razmišljanju o svrsi umirovljenja. Oni koji znaju koja im je svrha i što žele raditi izjavljuju da su zadovoljniji’, kaže Edmisten.

Također, savjetuje klijentima da budu blaži prema sebi i svoju prvu godinu u mirovini promatraju kao iskustvo učenja kada je u pitanju potrošnja.

Teško je dobro upravljati svojim novcem u mirovini osim ako niste realni u pogledu onoga što je na stolu, ističe.

Klijentima savjetuje da najprije naprave proračun i skiciraju plan za pokrivanje svojih troškova. Prije odlaska u mirovnu trebaju pratiti svoju potrošnju i redovite troškove, poput stanovanja, hrane, zdravstvene skrbi itd., a zatim procijeniti kako bi se ti troškovi mogli promijeniti u mirovini.

Također, potrebno je uzeti u obzir predviđene jednokratne izdatke, kao što je plaćanje djetetovog vjenčanja, kupnja automobila ili putovanja.

S druge strane, trebaju vidjeti na kolike fisne mjesečne prihode mogu računati.  Razlika između očekivanih izdataka i fiksnog prihoda je iznos koji će morati financirati iz svoje ušteđevine.

‘Godinu dana prije odlaska u mirovinu trebali biste imati gotovine u vrijednosti od 12 do 24 mjeseca’, kaže Edmisten.

‘Ako uđemo u recesiju, nikada ne bismo trebali prodati dionice kako bismo zadovoljili potrebe potrošnje kada je tržište u padu’, savjetuje.

Oni koji su na pragu mirovine često ‘postanu poput jelena pred svjetlima farova’, kaže Edmisten, čiji su klijenti prvenstveno u dobi između 58 i 63 godine i planiraju neko vrijeme živjeti bez trošenja svojih ušteđevina