Na udaru novog zakona naći će se veliki trgovci čiji prihodi prelaze 100 milijuna kuna, ali i otkupljivači i prerađivači s više od 50 milijuna kuna prometa.

Novost je to da trgovci u ugovore s dobavljačima više ne smiju ugrađivati brojne dodatne namete kao što su naknada za uvrštavanje u prodaju ili za smještaj proizvoda na policama (osim ako se radi o istaknutim mjestima koja traži dobavljač), za vraćanje isporučenih, a neprodanih proizvoda ili pak one za zbrinjavanje proizvoda kojima je istekao rok trajanja.

Kazne se previđaju i za trgovce koji naplaćuju usluge što nisu jasno istaknute i specificirane na izdanom računu ili ako naplaćuju nerazmjerno visoke ugovorne kazne.

Nije dopuštena ni naplata naknade za dostavu proizvoda do prodajnog mjesta ili skladišta, kao i naplata naknade za čuvanje i manipulaciju (logistički rabat). Također, trgovci više ne smiju od dobavljača tražiti da sudjeluju u financiranju preuređenja i prodajne i logističke mreže.

Nepoštenom tržišnom praksom smatra se i naplata naknade za umanjeni promet ili umanjenu maržu trgovca uslijed smanjene prodaje, kao i uvjetovanje ugovora s dobavljačem izradom proizvoda njegove privatne marke.

Strogo su zabranjene i dampinške cijene kojima su pribjegavali neki trgovački lanci u osvajanju tržišta. Stoga više nije dozvoljena prodaja proizvoda ispod nabavne cijene, osim kada je riječ o proizvodima pred istekom roka trajanja, odnosno potpunoj rasprodaji zbog zatvaranja dućana.

Mali proizvođači zalagali su se da u zakon uđe i pravilo po kojem bi trgovci bili obvezni držati određeni postotak domaće robe na policama, ali zbog moguće povrede ugovora s EU-om taj prijedlog nije prošao.

Dragan Munjiza, konzultant dobro upoznat s problematikom nepoštenih praksi trgovaca, smatra da će ovaj zakon uvesti više reda u odnosu na sadašnje stanje. Najveću dobrobit vidi u sprečavanju dampinške trgovine koja je posljednjih godina uzela maha.

'Dobro je da se jasno utvrdi u kojim slučajevima se može ići ispod nabavne cijene. Poruka je da se to može činiti samo u iznimnim slučajevima i to je jako dobro. To bi trebalo pomoći i malim proizvođačima i malim trgovcima. Time se štite najslabiji u lancu', kaže Munjiza.

Ističe kako su dampinške cijene bile osobito prisutne u razdoblju dok je trajao trgovački rat između Konzuma i Lidla. 'Trgovci obično idu u damping s nekoliko proizvoda na osnovi kojih kupci stječu dojam o povoljnosti cijele trgovine. Najčešće je to pet artikala – pivo, meso, voće, povrće i pelene', pojašnjava Munjiza.

Zakonsko reguliranje nepoštenih trgovačkih praksi na tragu je preporuka Europske komisije kojima se nastoji potaknuti države članice da pronađu načine da zaštite male proizvođače hrane od njihovih trgovinskih partnera koji su, u usporedbi s njima, nerijetko puno veći i jači poduzetnici.

Što se tiče uvjeta koje mali dobavljači postižu u pregovorima s trgovcima, Munjiza drži da se oni ovim zakonom neće značajnije popraviti. 'U praksi će se moći lakše izračunati neto cijena. Neće se pregovarati o sedam rabata nego tri. Dakle bit će to malo transparentnije, ali suštinski se neće puno promijeniti', smatra Munjiza.

Inače, zakonodavac je trgovcima, otkupljivačima i prerađivačima dao rok do 31. ožujka 2018., do kada moraju postojeće ugovore sa svojim dobavljačima uskladiti s novim pravilima. Ako to ne učine, ugovori postaju nevažeći.  

Munjizu najviše muči provedba zakona. 'Vlada je ovime pokazala da postoji dobra volja, ali pitanje je kako će se zakon provoditi. Kod nas je čest slučaj da imamo dobre zakone, ali kada ih inspektorat ili neko drugo tijelo treba provesti, stvar ne funkcionira', kaže Munjiza.

Najodgovornija za nadzor i određivanje kazni po ovom zakonu je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), koja dobiva velike ovlasti. U slučaju kršenja zakonskih odredbi, AZTN će moći kazniti nepoštenog trgovca novčanom kaznom i to do pet milijuna kuna za pravnu osobu i 2,5 milijuna kuna za odgovornu fizičku osobu.

U slučaju ponavljanja nepoštene prakse kazna se može popeti do pet posto vrijednosti ukupnog prihoda.

Međutim postavlja se pitanje hoće li AZTN s postojećim kapacitetima moći efikasno nadzirati tako velik broj tržišnih sudionika.