U velikom dijelu svijeta pada stopa fertiliteta, odnosno broj rođene djece, a iako taj trend nije novost, još uvijek ne znamo njegov opseg i posljedice. O umjetnoj inteligenciji i njezinom razvoju ne prestaje se govoriti, pa ni o utjecaju na gospodarstvo, no budućnost svjetskog gospodarstva mogla bi najviše ovisiti o – bebama.

Godine 2000. svjetska stopa fertiliteta bila je 2,7 rođene djece po ženi, što je znatno iznad stope zamjene od 2,1, pri kojoj je stanovništvo stabilno (stopa zamjene je broj djece koji održava trenutnu razinu stanovništva, odnosno ono što je poznato kao nulti rast populacije).

Danas ta stopa iznosi 2,3 i u padu je. Svih 15 najvećih zemalja po BDP-u ima stopu fertiliteta ispod stope zamjene. To uključuje Ameriku i veći dio bogatog svijeta, kao i Kinu i Indiju, a one zajedno čine više od trećine globalnog stanovništva. Stanovništvo je sve starije, a umjesto tapkanja dječjih nožica češće čujemo zveckanje štapova starijih. Činjenica da se plodnost istovremeno smanjuje u velikom dijelu zemalja znači da će se posljedice smanjenog broja inovacija osjetiti širom svijeta.

Među zemljama koje stare više nisu samo Japan i Italija, koji se već više od desetljeća bore s tim problemom, već i Brazil, Meksiko i Tajland. Do 2030. godine više od polovice stanovnika istočne i jugoistočne Azije imat će stanovništvo starije od 40 godina, navodi The Economist. Usto je Japan dokaz da demografija može povećati ili prigušiti temeljni gospodarski potencijal zemlje.

Kako stariji ljudi umiru, a sve manje djece se rađa, rezultat je smanjenje stanovništva. Predviđa se da će svjetska populacija, ne računajući Afriku, dosegnuti vrhunac u 2050. godini te da će na kraju stoljeća biti manja nego što je danas. Čak i u Africi stopa plodnosti brzo pada.

Iako se neki ekolozi s time ne bi složili, smanjenje populacije stvara probleme, a ekonomski izazovi zbog manjeg broja mladih su brojni. Očito je, navodi The Economist, da je stoga sve teže uzdržavati umirovljenike u svijetu.

Ekonomske posljedice demografskog pada nisu samo fiskalne. Rad je jedna od tri glavne odrednice rasta, uz kapital i produktivnost. Smanjenje radne snage, uz ostale uvjete, automatski dovodi do nižeg gospodarskog rasta. Ali demografski pad također ima posredne učinke na kapital i produktivnost.

Loš omjer radnika i umirovljenika samo je jedan od problema koji proizlazi iz pada nataliteta. Dugoročno gledano, životni se standard može podići samo povećanjem produktivnosti. Demografski pad s vremenom će smanjiti taj doprinos smanjenjem broja novih ideja koje proizlaze iz inteligentnih umova mladih radnika.

Psiholozi, naime, kažu da mlađi imaju takozvanu fluidnu inteligenciju - sposobnost kreativnog razmišljanja pomoću kojeg rješavaju probleme na sasvim nove načine, za razliku od kristalizirane inteligencije starijih, odnosno zalihe znanja.

Ta mladenačka dinamika nadopunjuje stečeno znanje starijih radnika i donosi promjenu. Vjerojatnije je da će patenti koje prijave najmlađi izumitelji izazvati revolucionarne inovacije. Starije zemlje – i, pokazalo se, njihovi mladi ljudi – manje su poduzetni i spremni na rizike.

Starije biračko tijelo utječe i na politiku. Budući da stariji imaju manje koristi od mladih kad gospodarstva rastu, pokazalo se da su manje zainteresirani za politike koje potiču rast, posebice izgradnju nekretnina. Time rast postaje propuštena prilika jer stariji politički nadglasaju mlade željne promjena.

Mišljenje konzervativaca i liberala

Kad se sve uzme u obzir, niske stope nataliteta izgledaju kao kriza koju treba riješiti. Međutim mnogi od temeljnih uzroka pada nataliteta sami po sebi su pokazatelj nečeg drugog. Naime, kako su ljudi postajali obrazovaniji i bogatiji, imali su sve manje djece – bili su bez pritiska društva da moraju imati najmanje dvoje djece, a također sada mogu lakše balansirati između privatnog i poslovnog života, odnosno obitelji i izgradnje karijere.

Populistički konzervativci i dalje tvrde da je niska plodnost znak neuspjeha društva i pozivaju na povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima. No danas je situacija drugačija i ljudi imaju više izbora: od toga hoće li uopće imati djecu, preko odluke o broju djece, do godina u kojima postaju roditelji.

Liberali pak rješenje vide u imigraciji, odnosno doseljavanju stanovništva, koja je u bogatom svijetu danas rekordno visoka, što pomaže pojedinim zemljama da se uhvate u koštac s nedostatkom radnika. No globalna priroda pada plodnosti znači da će se svijet do sredine stoljeća vjerojatno suočiti s nedostatkom mladih obrazovanih radnika ako se nešto ne promijeni.

Koliko god bili inteligentni, neobrazovani radnici ne mogu se nadati da će doći do revolucionarnih ideja u medicini ili računalstvu, recimo. Kako se potencijalna radna snaga smanjuje, maksimiziranje učinka svih u njoj postat će ključno i moglo bi pomoći u neutraliziranju učinaka starenja stanovništva neko vrijeme, barem u području inovacija. Neki istraživači vjeruju da je demografski uvjetovano smanjenje inovacija već u tijeku u dijelovima svijeta.

Nedostatak stambenog prostora, neplodnost...

Ljudi u anketama često navode da žele više djece nego što ih imaju i mogu imati. Ovaj jaz između težnje i stvarnosti proizlazi djelomično iz toga što si budući roditelji ne mogu priuštiti više potomaka, među ostalim zbog drugih propusta politike: nedostatka stambenog prostora ili neadekvatnog liječenja neplodnosti, sve većeg problema parova koji žele postati roditelji. Ipak, čak i ako se situacija popravi, gospodarski će razvoj još uvijek vjerojatno dovesti do pada plodnosti ispod stope zamjene.

Obiteljske politike imaju razočaravajuće rezultate. Singapur tako nudi raskošne potpore, porezne olakšice i subvencije za brigu o djeci, ali ima stopu nataliteta od 1,0.

Mogućnosti umjetne inteligencije

Stoga će se na kraju svijet morati zadovoljiti s manje mladih, a s time i sa sve manje stanovnika. Imajući to na umu, nedavni napredak u umjetnoj inteligenciji (AI) nije mogao doći u bolje vrijeme, kao što je to bio slučaj i ranije u povijesti usred tehnoloških inovacija. U vrlo produktivnom i brzorastućem gospodarstvu korištenje AI-ja postaje neizbježno kako bi se opstalo na tržištu, a upravo bi on mogao omogućiti uzdržavanje većeg broja umirovljenika. Naposljetku bi umjetna inteligencija mogla sama generirati ideje, smanjujući potrebu za ljudskom inteligencijom.

Ako tehnologija doista omogući čovječanstvu da prevlada manjak stanovništva, to će odgovarati povijesnom obrascu. Neočekivani napredak produktivnosti označio je u povijesti demografske tempirane bombe koje ipak nisu eksplodirale. Manje beba znači manje ljudskih genija. A tim će se problemom morati pozabaviti upravo živući geniji.

Primjer iz povijesti

Što se tiče povijesnih obrazaca, engleski ekonomist i filozof Thomas Robert Malthus bio je vrlo pesimističan oko prognoza rasta stanovništva. Početkom 19. stoljeća istaknuo je problem nesrazmjera između rasta populacije i potrebe za proizvodnjom hrane. Tvrdio je da se stanovništvo razmnožava brže nego što raste proizvodnja hrane, zbog čega su ljudi osuđeni na bijedu i siromaštvo ako se ne poduzmu mjere ograničenja porasta stanovništva. Govorio je tada da će nedaće kao što su glad, bolesti, ratovi, prirodnim putem neće biti moći regulirati odnos između rasta populacije i proizvodnje hrane.

I to je doista bila demografska tempirana bomba, koja ipak nije eksplodirala. Naime Malthus je bio u krivu, ponajprije jer nije računao na tehnološki napredak koji je podigao prinose hrane toliko da je ima dovoljno za sve. Oko 1804. godine svjetska populacija dostigla milijardu ljudi, a 1927. godine već je bila na dvije milijarde. U tom je razdoblju došlo do razvoja brojnih tehnoloških inovacija koje su povećale proizvodnju hrane puno više nego što je to predvidio Malthus.