Tvornice sada zapošljavaju dodatne menadžere u nabavi kako bi pronašle što više čelika, a za cijenu više nitko i ne pita.

Tvrtke kojima trebaju aluminijske konzerve za, primjerice, gazirana pića ili umak od rajčice, metalni dijelovi za uličnu infrastrukturu i namještaj ili automobilski dijelovi plaćaju sve više i više za čelik i aluminij. 'Ludo vrijeme za čelik', izjavio je za The Wall Street Journal Brian Nelson, šef HCC-a, velike tvrtke koja prodaje metalne dijelove za proizvodnju traktora i koja se također suočava s manjkom sirovine.

Midwest Steel indeks, koji pokazuje tržišnu cijenu čelika u SAD-u, lani se u rujnu kretao na razinama oko 560 dolara za tonu dok se sad tona čelika plaća gotovo dvije tisuće dolara, a samo u kolovozu cijene su se udvostručile, što im je najveći mjesečni rast otkad se prate, tj. od 1920. godine.

Visoke cijene čelika jako pogađaju i krajnje korisnike: samo u prošlom mjesecu cijene kućanskih aparata u SAD-u skočile su visokih 6,8 posto, što je najveći međugodišnji rast u posljednjih deset godina.

Rastuće cijene čelika, aluminija i drugih metala predstavljaju velik izazov američkom industrijskom sektoru vrijednom 5,9 bilijuna dolara, koji se i dosad borio s manjkom čipova, logističkim problemima i manjkom radne snage.

Proizvođači i udruženja poslodavaca kažu da cijene čelika rastu zbog velike potražnje za gotovim proizvodima. Ne pomažu ni carine na uvoz čelika koje je uvela administracija Donalda Trumpa, a koje je zadržao i predsjednik Joe Biden.

Trgovci čelikom, pogotovo oni koji imaju velike zalihe, profitirali su na rastućim cijenama i potražnji, a pokazali su i veliku fleksibilnost te kupcima, kojima su prije nudili standardizirane čelične cijevi, sada rado prodaju sve što se može naći u skladištima.

Proizvodnja čelika u Kini, koja čini pola svjetske proizvodnje, trebala bi dodatno usporiti jer je i ta zemlja postavila ambiciozne ciljeve u smanjenju emisija stakleničkih plinova, zbog čega se u SAD-u uvelike govori o ponovnom pokretanju davno ugašenih tvornica.

Proteklih nekoliko godina godišnja proizvodnja čelika u SAD-u povećala se za devet milijuna tona, što je oko 15 posto godišnje proizvodnje. Nove čeličane dugoročno bi trebale srušiti cijenu čelika jer osim što su efikasnije, troše manje energije, stoga je proizvodnja jeftinija.

Američki Iron and Steel Institute već tvrdi da čeličane rade najvećim intenzitetom od financijske krize iz 2008. godine.

Europski proizvođači čelika također rade punim kapacitetom kako bi držali korak sa snažnim rastom potražnje nakon višegodišnjeg razdoblja prekomjerne opskrbe, upozorio je još ovog ljeta njemački Thyssenkrupp. Europi trenutno nedostaje oko 20 milijuna tona valjanog čelika, što odgovara oko 20 posto prosječne godišnje potražnje.