Prema prvim računicama, promjenom koncesijskih naknada troškovi brodogradilišta za korištenje pomorskog dobra povećavaju se čak 40 puta

Tako drastičan rast troškova dovodi u pitanje isplativost predviđenih ulaganja. Za Danka Končara, najvećeg investitora, koji se kandidirao za kupnju Brodotrogira, Kraljevice i 3. maja, novi uvjeti za koncesije nisu prihvatljivi. Nesuđeni spasitelj hrvatskih škverova još ne odustaje od svojih ponuda, ali traži da Vlada preispita odluku o naknadama za koncesije.

'Ne odustajemo od ponude, ali molimo nadležne institucije da nam osiguraju jednake uvjete poslovanja kao što ih imaju ostala europska brodogradilišta', poručuje Nenad Končar, direktor Jadranskih ulaganja, prenoseći stajalište svoga oca Danka Končara. Končar naglašava da je brodogradnja niskoprofitabilna djelatnost te da svako dodatno opterećenje ugrožava isplativost investicije. 'Prosječna profitna stopa brodogradilišta u Europi kreće se oko 1,9 posto i mi s takvim davanjima ne možemo biti profitabilni', upozorava Končar.

Po novim uvjetima, brodogradilišta bi ubuduće trebala plaćati fiksni dio u iznosu od tri kune po četvornom metru zauzete površine te promjenjivi dio naknade u iznosu od jedan posto od godišnjeg prihoda.

Dosad su brodogradilišta za koncesiju pomorskog dobra plaćala naknadu od 0,50 kuna po kvadratu zauzete površine i promjenjivi dio od jedan posto godišnje dobiti.

Tako bi, primjerice, brodogradilište 3. maj za oko 500 tisuća četvornih metara pomorskog dobra koje koristi trebalo platiti milijun i pol kuna fiksne naknade umjesto dosadašnjih 250 tisuća kuna. Pored toga, na ostvareni prihod - koji je u prošloj godini premašio milijardu kuna - riječki škver bi trebao platiti više od 10 milijuna kuna, dok prema dosadašnjim pravilima ne bi platio ništa jer nije poslovao s dobiti.

Čak i kad bi brodogradilišta poslovala s dobiti, naknada obračunata na jedan posto dobiti bila bi neusporedivo niža nego ona obračunata na jedan posto prihoda.