U 16 godina kancelarskog mandata Angela Merkel vidjela je promjenu četiri američka i francuska predsjednika, pet britanskih i po devet japanskih te talijanskih premijera. Često opisivana kao najmoćnija žena svijeta, Merkel je predsjedala još jednim njemačkim gospodarskim čudom. Od 2005., kada je zasjela u Bundestag, Njemačka je od 'bolesnika Europe' postala nezaustavljiv ekonomski stroj
Možda je jedan od njenih najvećih uspjeha, osim što uživa 80-postotnu potporu birača, to što je otvorila tržište rada ženama i starijima u vrijeme u kojem su u zemlju istovremeno stigli milijuni izbjeglica. Njeni kritičari odvraćaju da je možda bila dobar krizni menadžer, ali da zemlju nije pripremila za zelenu i digitalnu transformaciju.
No nitko ne može pobiti činjenicu da je u njenih 16 godina na čelu Njemačke BDP po glavi stanovnika rastao dvostruko brže nego u Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Japanu i Francuskoj.
Njemački BDP danas, zahvaljujući 'drugom njemačkom ekonomskom čudu', najviši je u Europi, nezaposlenost je najniža u 20 godina, a čak 70 posto Nijemaca zadovoljno je ekonomskom situacijom i primanjima.
Pripremu za reforme koje je provela Angela Merkel dobrim je dijelom odradio njen prethodnik Gerhard Schröder, pa neki ekonomisti tvrde da je Merkel uspjela stvoriti ekonomsko čudo ne radeći ništa.
Njemačka industrijska proizvodnja, koja čini 40 posto ukupne proizvodnje cijele eurozone, procvjetala je na uspjehu Kine - njemačka industrija neobično je jako vezana uz Kinu te je njena ukupna ovisnost o toj državi najviša u cijeloj Uniji.
Najveće je postignuće Angele Merkel, nesumnjivo, brzo stvaranje radnih mjesta, posebno za žene.
Njemačka danas ima najvišu stopu aktivnosti žena na tržištu rada od svih zemalja G7, a to su 'malo čudo' postigli reformom predškolskog obrazovanja i dostupnošću vrtića.
Što je još nevjerojatnije, porasla je zaposlenost među imigrantima. Merkel je trebala velika hrabrost da se drži politike iz 2015. godine, kada je u Njemačku primila i integrirala više od milijun izbjeglica iz Sirije, Afganistana i Iraka. Merkel je tada rekla: 'Mi to možemo.'
No točno je i to, pravdaju se ekonomisti, da u Njemačkoj jako velik broj ljudi ima slabo plaćene poslove te da se kvaliteta poslova u dva desetljeća praktično nije promijenila.
Mnoge žene također rade samo povremeno ili na pola radnog vremena.
Unatoč pandemiji koronavirusa, Njemačka je ostala bogata i snažna te lako servisira svoja dugovanja. Ipak, usprkos dobrim rezultatima, malo toga je napravljeno po pitanju modernizacije.
Kritičari stalno ponavljaju da su mala javna ulaganja ostavila zemlju nespremnu za budućnost.
Zaokret prema obnovljivim izvorima energije ubrzao se primjerice tek nakon što se 2011. dogodila tragedija u japanskoj Fukushimi te su tek danas počeli provoditi planove o prestanku korištenja ugljena u elektranama do 2035. godine.
Po pitanju zelene transformacije, Njemačka bitno zaostaje.
Velik zaostatak imaju i u zaokretu prema digitalnoj ekonomiji. Manjak investicija doveo je do niske penetracije širokopojasnog interneta te je podjela na brz internet u gradovima i spor internet u selima i više nego očita.
'Manjak investicija u javnom sektoru najveća je slabost Angele Merkel', ustvrdili su analitičari banke ING.
I prije pandemije procjenjivalo se da Njemačka treba javne investicije od oko 450 milijardi eura kako bi zemlja smanjila emisije stakleničkih plinova, poboljšala komunikacije i ojačala infrastrukturu što se pokazala jako lošom u proljetnim i ljetnim poplavama.
Međutim modernizacija javnog sektora vrući je krumpir kojim će se morati pozabaviti njen nasljednik.