Austrijski dnevnik Die Presse objavio je analizu energetske politike u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji, za koje se konstatira da se i dalje većinom oslanjaju na ugljen. Zanimljivo je i to da je japanska kompanija Marubeni, koja bi trebala graditi Plomin C, nedavno platila milijunske kazne za korupciju i potplaćivanje političara. O detaljima koruptivne poslovne prakse japanske korporacije može se čitati i na službenim stranicama američkog FBI-ja
'Najveći energetski projekt u Hrvatskoj trenutno je gradnja novog bloka termoelektrane Plomin. U Tuzli u Bosni i Hercegovini se nakon dvadeset godina zastoja u energetskom sektoru najavljuje megainvesticija u vrijednosti od 835 milijuna eura, također u gradnju termoelektrane. Najvažnija srpska elektrana Nikola Tesla oporavlja se od katastrofalnih svibanjskih poplava. Zajedničko ovim državama jest to da se oslanjaju na ugljen unatoč velikim mogućnostima da stvaraju energiju pomoću vjetra, vode ili Sunca', piše Die Presse o energetskoj politici u regiji
U članku se citira i Günther Brauner s Instituta za energetske sustave bečkog Tehničkog sveučilišta (TU), a on ističe da su tri glavna razloga za ostajanje na ugljenu kao gorivu za proizvodnju električne energije. Prvi je njegova dostupnost u regiji, drugi su stare termoelektrane koje rade na ugljen, a treći su skupoća i nestabilnost opskrbe ruskim plinom. Brauner napominje da neke elektrane na plin u Njemačkoj i Austriji trenutno ne rade jer je plin jednostavno previše skup da bi struja koju proizvedu bila tržišno profitabilna. S druge strane, plinska elektrana u prosjeku smanjuje zagađenje ugljičnim dioksidom za pola u odnosu na onu koju pogoni ugljen.
Kada je pak riječ o Hrvatskoj, Die Presse piše sljedeće: 'Najnovija članica EU-a, koja trenutno pregovara s japanskim investitorima, tj. kompanijom Marubeni, o investiciji u Plomin C u iznosu od 800 milijuna eura, nema vlastite izvore ugljena, za razliku od istočnih susjeda. Bez obzira na to planira se i izvoz električne energije. Pored ovih nedostataka, u javnosti skepsu izaziva potencijalni strateški partner: Marubeni je prošle godine zbog korupcije morao platiti milijunsku kaznu.'
Japanska kompanija Marubeni je u proljeće ove godine priznala krivicu i pristala platiti kaznu od 88 milijuna dolara zbog optužbi američkog Ministarstva pravosuđa za potkupljivanje političara u Indoneziji kako bi dobila energetski projekt vrijedan 118 milijuna dolara. Marubeni, koja surađuje s firmom-kćerkom francuskog energetskog diva Alstom iz Connecticuta, podmitila je 'visokopozicionirane vladine službenike i direktore državne energetske kompanije', a to je i priznala, izjasnivši se krivom po svih osam točaka optužnice! Krivicu su priznali i direktori američke ispostave Alstoma Frederic Pierucci i David Rothschild, i to za optužbu da su osmislili zavjeru kako bi prekršili antikorupcijske zakone.
Maubeni je prekršio Foreign Corrupt Practices Act kojim se zabranjuje davanje mita stranim političarima. Isprva je kompanija odbijala surađivati s istražiteljima američkog Ministarstva pravosuđa, ali je suočena s dokazima odlučila priznati sve i platiti kaznu. 'Marubeni se sada suočio sa svojom korumpiranom poslovnom praksom u Indoneziji', izjavio je za Reuters u ožujku Mythili Raman iz Odjela za kriminal američkog Ministarstva pravosuđa.
Na službenim stranicama FBI-ja može se i naći priopćenje za javnost iz svibnja naslovljeno 'Korporacija Marubeni osuđena za davanje mita strancima', u kojem se detaljno opisuju koruptivne poslovne prakse budućeg strateškog partnera hrvatske Vlade na projektu Plomin C. Marubeni je, kako bi prikrio davanje mita, unajmio dvojicu konzultanata za navodni rad na energetskom projektu Tarahan, no njihov stvarni zadatak bilo je podmićivanje lokalnih dužnosnika i članova parlamenta. Navodi se i da Marubeni nije bio zadovoljan korupcijom koju je u njihovom poslovnom interesu provodio prvi konzultant, pa je unajmljen drugi da bi se mito bolje distribuiralo!
Još jednom vrijedi ponoviti da je korporacija Marubeni na američkom sudu priznala sve optužbe za korupciju. Možda bi američko Ministarstvo pravosuđa trebalo istražiti i dogovore o gradnji Plomina C?