Dramatične slike deložiranih obitelji sve su češće, zbog nepodmirenih rata kredita banke im 'sjedaju' na nekretnine, a pronađe li se na javnoj dražbi kupac, moraju iseliti iz svoga doma. U udruzi Franak tvrde da šest obitelji dnevno ostaje bez doma te da je čak 45.000 građana pod prijetnjom deložacije zbog kreditne nesposobnosti. Prema podacima HGK-ovog očevidnika, trenutačno se na prodaju nudi više od tisuću nekretnina pod ovrhom.

Sa stopom nezaposlenosti od 21 posto Hrvatska se opasno približava Španjolskoj (26 posto), zemlji u kojoj je od početka krize provedeno 400.000 ovrha, da bi krajem prošle godine usvojena mjera kojom se bankama na Pirinejskom poluotoku brani da iseljavaju iz njihovih kuća građane koji više ne mogu izvršavati svoje obveze. Što čeka Hrvatska?

'Izvršna vlast ne može u Hrvatskoj nijemo gledati kako ljude izbacuju na cestu. Naime, okolnosti pod kojima su plasmani sklapani do danas su se drastično promijenile. U ovom trenutku iza nas je pet godina pada raspoloživog dohotka u državi. Država definitivno mora zaštititi građane, odnosno imati mehanizme kojima se u slučaju promijenjenih tržišnih okolnosti djeluje', komentirao je za tportal Zoran Aralica s Ekonomskog instituta.

Iako se ovrhe provede po zakonu, vlast nije učinila ništa da zaštiti građane od procedure koju su u svoju korist 'skrojile' banke: 'Pretpostavljam da su banke proceduralno u pravu, ali problem je što ni izvršna ni zakonodavna vlast nisu pokazale inicijativu u dogovorima s monetarnom vlasti da promijene postojeće procedure koje reguliraju kreditne plasmane, ponajprije u scenarijima u kojima krediti prelaze iz normalnog kreditiranja u lihvarenje', kaže Aralica.

Upravo se na ovome, upozorava on, testira je li politika javna stvar ili djelovanje u cilju nečije upotrebljivosti, 'pri čemu danas prevladava funkcionalistički pristup razumijevanja stvarnosti oko sebe, koji onemogućuje preživljavanje slabijih u doba krize'. S obzirom na to da ne postoji princip da je politika javna stvar, umanjuje se potencijal kritičkog preispitivanja ukupne situacije u državi.

Zazivajući zaštitni mehanizam, Aralica je svjestan da ćemo se načekati dok nastupe promjene: 'U gabaritima neoliberalne države postoji jaka izvršna vlast, odvojena monetarna vlast i slaba politika konsenzusa, pa je u nepogodnim scenarijima, bez normalnog funkcioniranja institucija (npr. Island 2008), teško očekivati promjenu ponašanja', zaključio je.

Udruga Franak: Ovrhe treba ukinuti barem do ishoda naše tužbe protiv osam banaka

U udruzi Franak za ovo stanje, u kojem sve većem broju ljudi prijeti gubitak doma, krive regulatora, HNB, čiji je bivši guverner još donedavno bio na listi najpopularnijih političara. 'HNB je napravio propust jer nije jasno definirao dozvoljene međuodnose ugovornih parametara (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, anuitetni obračun) i na taj način dozvolio potpuno neizvjesne dugoročne kreditne poslove koji su se sklapali na temelju kratkoročnih procjena kreditne sposobnosti', objašnjava za tportal Branka Lukačević-Gregić, ekonomska koordinatorica udruge Franak.

Predlaže da država, kao i u Španjolskoj, zatraži privremenu zabranu ovrha kuća i stanova, naročito onih korisnika kredita kojima je to jedina nekretnina. Za taj prijedlog u udruzi Franak nude nekoliko argumenta. Kao prvo, kreditna nesposobnost (nastala zbog gubitka posla, rastave braka, bolesti, prevelikog povećanje rate kredita i sl.) i aktiviranje založnog prava nad nekretninom, odnosno provođenje ovrhe, u ovom trenutku krajnje je nepovoljno za korisnika kredita jer je narušen omjer vrijednosti nekretnine dane u zalog i visine kreditnog duga.

Objašnjavaju da nekretnina nad kojom se provodi ovrha trenutno vrijedi znatno manje od iznosa duga po kreditu koji je često umjetno povećan primjenom valutne klauzule u CHF-u (u udjelima loših kredita 60 posto su CHF krediti), te se provođenjem ovrhe u tim okolnostima gubi mogućnost da se u nekom budućem razdoblju taj omjer dovede u ravnotežu u kakvoj je bio prilikom puštanja kredita u otplatu. 'Snagu ovom argumentu daje činjenica da je protiv te i takve ugovorne odredbe podignuta i prihvaćena kolektivna tužba protiv osam poslovnih banaka u RH. Realizacijom ovrhe dužnik gubi pravo da se napravi ponovni obračun kredita ukoliko udruga Franak dokaže na sudu da je preplatio iznos kredita. Trebalo bi svakako pričekati ishod tužbe', smatra Lukačević-Gregić.

Dodatan je problem što ovrhama nekretnina banka iscrpi građana i baci ga na ulicu, nakon čega slijedi daljnje iscrpljivanje države na kojoj ostaje obveza zbrinjavanja tih ljudi. Da stvar bude apsurdnija, to se događa u zemlji koja nema stvarni program socijalnog zbrinjavanja takvih ljudi ni strukturiranu stambenu politiku.