Hoće li pismo ministra Lalovca promijeniti postojeću praksu u sporu između dužnika u 'švicarcima' i banaka, hoće li se banke nagoditi s dužnicima ili će čekati reviziju, prijete li bankama tužbe ili čak možda kazne zbog kršenja zakona, pitanja su o kojima su 'U mreži prvog' raspravljali pravni koordinator Udruge Franak Goran Aleksić i odvjetnik Mićo Ljubenko
Nakon što je Ministarstvo financija uputilo pismo bankama kojim ih upozorava da se prilikom odbijanja traženih odšteta za dužnike u 'švicarcima' više ne mogu pozivati na tumačenje tog ministarstva, u Udruzi Franak protumačili su tu gestu kao 'pljusku bankama' i prihvaćanje njihovih zahtjeva.
S druge strane, u Hrvatskoj udruzi banaka smatraju da se radi o očitoj manipulaciji javnosti, jer su presuda u 'slučaju franak' i Zakon o potrošačkom kreditiranju dvije potpuno različite stvari koje ne treba brkati.
Aleksić tvrdi da je neistina da su se banke uskladile sa zakonima. 'Sve što je Bohaček govorio pokušaj je da se nešto sakrije, da javnost pomisli da su banke radile ispravno, a sve vrijeme su radile protuzakonito', ustvrdio je Aleksić u emisiji 'U mreži prvog'.
Odvjetnik Mićo Ljubenko istaknuo je kako je pismo Ministarstva financija prelaženje cijelog slučaja Franak na jedan novi kolosijek koji nije bio očekivan, a ni potreban. 'Ako se vratimo šest mjeseci unazad, javnost, Udruga Franak i banke iščekivali su drugostupanjsku presudu, tada nitko nije najavljivao nove postupke. Kolektivni sporovi nisu zamišljeni na način da kada pravomoćno završe da će se nakon toga voditi prekršajni sporovi i tumačenja. Zamišljeni su da se utvrdi osnova za nešto i nakon toga tko želi ostvari svoje pravo. No danas to nije tako. Sve oči uprte su u Vrhovni sud i nitko ne zna kada će donijeti odluku', rekao je Ljubenko. Dodao je da građani ne znaju bi li podnijeli tužbe ili ne, jer ne znaju kada će biti odluka Vrhovnog suda.
Aleksić je objasnio kako prekršajni proces ima veze sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju. 'Banke su početkom godine promijenile parametre i fiksnu maržu, to je vezano uz nezakonito ponašanje s početka godine', rekao je Aleksić te dodao kako pretpostavljaju da se banke nadaju da će, zbog straha ljudi da će izgubiti proces, velik dio dužnika čekati reviziju, a čekanjem teče zastara i toliko se smanjuje trošak koliki će banka imati za preplaćene kamate. 'Ako bi prošlo godinu dana, banke bi mogle uštedjeti oko 600 milijuna kuna', rekao je Aleksić.
Komentirajući zašto se ne ide u tužbe, odvjetnik Ljubenko rekao je kako pojedinom dužniku nitko ne može jamčiti uspjeh s tom tužbom. 'Tu su troškovi i neizvjesnost i vjerovnici su bojažljivi pa mnogi kalkuliraju i odgađaju odluku', rekao je Ljubenko i dodao da se to može riješiti skraćivanjem rokova.
Prosječno odlučivanje Vrhovnog suda je tri godine, što je u ovom slučaju neprihvatljivo. Vrhovni sud se nije izjasnio kada će donijeti odluku, a to bi bilo primjereno', rekao je Ljubenko i istaknuo kako je puno važnije kada će sud donijeti odluku, nego što će odlučiti.
'Ako bi Vrhovni sud, na primjer, u roku od šest mjeseci donio odluku, ja tvrdim da bi time bili zadovolji i građani i banke; čeka se jedan iskorak i da riješimo to brzo. Revizija u kolektivnom sporu nema opravdanja da čeka tri godine. Kolektivni spor treba biti ravnopravniji, treba ići preko reda', zaključio je Ljubenko.