Dobrom voljom Uprave Zagrebačke banke da odblokira račun i odustane od prisilne naplate nešto više od 150 milijuna kuna dospjelih potraživanja sve do pronalaska kupca s kojim bi nakon preuzimanja tvrtke dogovorila uvjete otplate, u ožujku je omogućen nastavak rada tvornice i sačuvano je nešto više od dvije stotine radnih mjesta.
Takvim rješenjem i Ivica Vrkić (bivši direktor HRT-a, Glasa Slavonije i Belja) uvjetovao je tada preuzimanje kormila Uljare, za što ga je zamolio prvi potpredsjednik Vlade, Radimir Čačić. Obećanje Franje Lukovića i stisak ruke činilo se tada dovoljnim jamstvom da Uprava krene u program restrukturiranja, nastavak proizvodnje pod novim uvjetima i potragu za budućim vlasnikom.

No čim je zainteresirani američki ulagač uputio u Zagreb svog predstavnika u Londonu s pismom namjere za preuzimanje čepinske uljare, a sličan su interes pokazali i slovački investitori (koji već proizvode biodizel u vukovarskoj Gospodarskoj zoni), na sastanku predstavnika društva kod ministra poljoprivrede i člana Upravnog vijeća AUDIO-a, Tihomira Jakovine s Franjom Lukovićem i Markom Pipunićem – vlasnikom osječkog Žita, velikog komitenta Zabe i potencijalnog kupca Tvornice ulja – Luković je ustrajao na blokadi računa, unatoč uvjeravanju ministra i čelnika tvrtke da time otežava njezinu privatizaciju.

Pokretanjem stečaja, naime, zaposlenima se ne bi morale isplatiti otpremnine, a prema ranijim Pipunićevim projekcijama za nastavak proizvodnje bila bi dovoljna i polovica od sadašnjeg broja radnika. Preuzimanjem, pak, bez otvaranja stečaja, višak radnika bio bi obeštećen, a tvornica bi neometano nastavila proizvodnju. Iako nam je Marko Pipunić rekao da nije osobito zainteresiran za preuzimanje Tvornice ulja, no da će to učiniti ne bude li drugog rješenja te da je u tome slučaju spreman na obje varijante (u i bez stečaja), blokiranje njezina računa upućivalo je na pogodovanje dugogodišnjem komitentu kako bi do Uljare došao jeftinije i lakše se riješio viška zaposlenih.

No, iz izvora bliskih Upravi Zagrebačke banke doznajemo da je Luković odustao od dogovora s Vladom i blokirao račun Tvornice, revoltiran odlukom njezine uprave otprije tri tjedna da smanji temeljni kapital društva za 180 milijuna kuna – sa 310 na 130 milijuna! Donošenje takve odluke tada je spriječio Nadzorni odbor, ali kako je Uprava na tomu ustrajala, a drastičnim smanjenjem temeljnog kapitala dužnika umanjuje se sigurnost naplate kredita što može narušiti poziciju Zagrebačke banke kod HNB-a, Luković je takav čin ocijenio udarom na interese banke i povukao radikalan potez.

Šimo Orešković iz PPDIV-a, koji sindikalno okuplja radnike Uljare, blokadu njezina računa doživljava kao poticaj bržem rješavanju problema koji se vuku godinama i privatizaciji društva. Tvornica ulja tek je 5. srpnja ponovno počela proizvoditi ulje, ali ne vlastito – jer nema novca za kupnju sirovine – pa ulje uslužno cijedi za Agrokor i Granolio. Iako je preradila već oko 2.000 tona uljane repice, s obzirom na nisku cijelu takvog posla, zarađuje jedino za redovno održavanja i plaće, ne i za pokriće drugih troškova, posebice servisiranje obveza prema državi i bankama, pa stvara dodatne gubitke koji bi se na godišnjoj razini popeli na 10-15 milijuna kuna. Stoga će novi vlasnik morati osigurati sredstva za kupnju sirovine i pokrenuti vlastitu proizvodnju.

U četvrtak je Vlada pozvala Zagrebačku banku na novi dogovor o Tvornici ulja Čepin, kako bi se izbjegao stečaj i omogućila brža privatizacija. Stoga već u ponedjeljak AUDIO namjerava donijeti odluku o početku privatizacije Tvornice ulja i već idućeg tjedna raspisati pozivni natječaj. Dolazak čelnika američkog investitora zainteresiranog za preuzimanje čepinske uljare, najavljen je također za tjedan dana.