Vujnovac je bio gost Intervjua tjedna u Točki na tjedan na N1 televiziji.

Kontroverza, pojam koji se veže uz vas, a proizlazi iz činjenice što ljudi ne znaju što je trading, možete li to objasniti?

Što se tiče tradinga, to je aktualna tema. Trading je skup alata s jedne strane, postoji infrastruktura i slično, a s druge strane postoje financijski alati (garancije, ugovori partnera s garancijama). U sredini postoji kompetencija i znanje ljudi da koriste te alate kako bi s jedne strane optimizirali kompletnu trgovinsku platformu, a s druge zadovoljili potrebe kupaca. Imamo alate, imamo ljude, treća varijanta je sveprisutnost tih ljudi 365 dana u godini 24 sata na dan u analizi informacija koje dobivaju s tržišta. Mi smo prisutni na gomili tržišta u Europi i svakosatno prikupljamo informacije s burza, tokova robe itd, i ti ljudi svakodnevno rade dobavu plina za kupce koji su jučer rekli što bi sutra trebali. Gleda se potreba kupaca, potrebe burzi, kretanja tržišta i onda se korištenjem alata ostvaruje sveprisutnost. Kroz te godine ta naša kompetencija je rasla i prisutnost alata je rastao, i ti ljudi su rasli. To je trading. To se teško objašanjava, to je skup alata, rada, sveprisutnosti, a centar svega je kompetencija ljudi.

Umirovljenica iz Šibenika vašim je novcem u nekoliko dana zaradila desetak milijuna. Kako to objasniti, kako je umirovljenica nanjušila dugove?

Ta tema je jako aktualna, puno se piše, mnogo toga se pretpostavlja. Neki su u pritvoru, rade se istrage. Sad nije trenutak da komentiram te akcije.

Vi ste posudili novac g. Jurčeviću koji je od te gospođe kupio dugove, jeste li znali za što posuđujete novac?

Posuđivao sam mu za više njegovih poslova, ali nije trenutak za komentiranje te teme.

Jeste li dio te istrage?

Čak i da jesam, ne bih to mogao s vama komentirati.

Jeste li se pokajali što ste posudili novac za takvu stvar?

Ne bih mogao komentirati slučaj.

Je li normalan način poslovanja da se nude kupcima, tzv. fiksni ugovori s fiksnom cijenom, je li to sporan model poslovanja?

Ne bih komentirao to o čemu on priča. Mogu komentirati da se mi bavimo prodajom plina i mi s jedne strane kupujemo i dobavljamo plin koji je većinom vezan na burzu. Ta je cijena više manje ista svima u Europi. S druge strane imamo kupce s drugačijim potrebama – oni ne žele svaki dan istu količinu plina po toj cijeni pa žele razne cjenovne proizvode – fiksnu cijenu, nekad floating cijenu, postoje razne burze, koriste se razni indeksi i kupci žele, osim cijena, određene fleksibilnosti, odgode plaćanja… Mi svi imamo razne ugovore i svaka trading kompanija, tvrka koja opskrbljuje plinom, sama sebi određuje razinu rizika. Taj model funkcioniranja je bio do covida. Davanje fleksibilnosti u ovim trenucima kad cijene luduju i imaju ogromne oscilacije, svi su postali konzervativniji u tome, ali to je dio risk managementa svake firme ponaosob. O konkretnim ugovorima znam iz medija. Fiksna cijena se daje svima, morate imati pristup burzama, hedging nosi određeni rizik. To se većinom daje industrijskim kupcima, ali pitanje je apetita rizika koji trading kompanija želi preuzeti.

Poznajete Damira Škugora iz plinskog biznisa, postoje li ugovori u kojima su vaši potpisi zajednički?

PPD surađuje s Inom i s njima su partneri u Petrokemiji, ali ne bih komentirao sad suradnju. Škugora zna cijela energetska javnost, bio je direktor raznim sektorima.

PPD surađuje s Inom i s njima su partneri u Petrokemiji, ali ne bih komentirao sad suradnju. Škugora zna cijela energetska javnost, bio je direktor raznim sektorima.

Počeci poslovanja

“Bio samo od 2006. u PPD-u i oni su 2009. odlučili izaći iz Hrvatske, bili su u dugovima, trebali su biti lokalni distributer. Uložili su velika sredstva i ona se nisu vraćala adekvatno jer industrija nije bila na razini da se investicija vrati. 2010. osnivam Energiju Naturalis kako bih kupio PPD, nisam to mogao kao fizička osoba, i preuzimam firmu bez naknade i preuzimam dugove.”

Odakle taj prvi milijun?

Preuzeo sam firmu s dugovima i dobio obveze da iz rasta poslovanja platim određene benefite njima u budućnosti gdje smo odmah počeli suradnju. Ja i moji ljudi počinjemo učiti od Eona plinski biznis.

Zašto ste preuzeli kompaniju u dugovima?

Vidio sam perspektivu s liberalizacijom tržišta koja je trebala doći. Preuzeo sam rizik, ali nisam dao neka sredstva. Procijenio sam svojom poslovnom odlukom da mi je to velika tema u životu koju ću sigurno pamtiti.

Koju je ulogu odigrao Ivan Vrdoljak, HNS-ovac koji je od 2011. bio ministar gospodarstva, vaš prijatelj?

Tu tezu da je Ivan Vrdoljak pridonio razvoju PPD-a i mene i rastu biznisa ne stoji. Osim te teze s Vrdoljakom postoji još mnogo teza, ali to je čak malo uvredljivo. Mislim i znam da razvoj tih kompetencija ljudi u mojoj firmi, razvoj naših znanja i komunikacija s partnerima, u početku 2010. do 2012. liberalizacije smo učili od Eona. Išli smo u Mađarsku i učili. Dvije godine smo se pripremali za liberalizaciju. Liberalizacija tržišta se trebala formalno dogoditi 1. siječnja 2011. No tad je zbog cjenovnih pomaka, Popijač je bio ministar, donesena odluka da se zaustavi liberalizacija na godinu dana. Vrdoljak s liberalzacijom nema veze, a mi smo pioniri liberalizacije tržišta. Prva firma koja je uvezla plin u Hrvatsku mimo Ine bio je PPD, tad smo prodali dio plina Gradskoj plinari Zagreb na natječaju. Kasnije su došli HEP, Petrokemija itd.

Može li se u tim tvrtkama ući u biznis s njima ako nema zaleđa u politici?

To su transparentni natječaji. Ljudi ne razumiju kako funkcioniraju te kompanije. HEP radi godišnju nabavu energije, konkretno desetke tendera. Masu tih natječaja ispituje tržište, ponište, sudjelovao sam na mnogo poništenih natječaja, stroga je procedura. Pristup natječaju dobiva svatko u Europi i može nuditi svoju cijenu. Vrdoljak je tad bio ministar graditeljstva i ja sam sudjelovao na natječaju u HEP-u gdje sam trebao dobiti, ali bio je poništen natječaj i nisam prošao. To je bilo 2012. Mi smo pod velikom lupom javnosti, radimo 80% biznisa u Europi, zar mislite da nam u svakoj državi u kojoj radimo povlađuju i daju pozicije? Mnogi to koriste kao što koriste moje ime za svoje političke obračune, ali to su insinuacije, to nema veze sa stvarnošću.

Na početku smo imali Eon iza leđa, bili smo partner s njima za hrvatsko tržište. Eon je taj koji je PPD-u dao snagu u počecima, ali realno nije bilo nikoga na tržištu, mi smo bili praktički jedini i zbog tog pionirstva i ranog starta smo kasnije zauzeli poziciju koju više nikad nismo izgubili.

Je li prekretnica u poslovanju bio ugovor koji dobijate s Gazpromom 2017.?

Ne, radili smo s Eonom i 2013. ili krajem 2012. Gazprom nije bio prisutan na hrvatskom tržištu već par godina. Došli su kod PPD-a jer im je u strategiji bilo da direktno sudjeluju. Plin koji sam kupovao od Eona, to je bio plin od Gazproma. Praktički sam Gazpromov plin kupovao preko Eona. Tad su došli u PPD-u i rekli da žele direktno sudjelovati na tržištu. Rekli su da bi rado potpisali ugovor s PPD-om. Taj ugovor je bio na godinu dana i u dogovoru s Eonom, jer sam Eonov partner, nastavili smo kao na dvije strane. Budući da je Eon u strategiji imao izaći iz Mađarske, što su na kraju i prodali mađarskoj vladi, počeli smo raditi paralelno. Kad je Eon prodao mađarski portfelj, s Gazpromom sam nastavio i 2017. smo zaključili da bi bilo dobro da suradnju učvrstimo s desetogodišnjim ugovorom. Do 2027. imamo ugovor.

Kako europske sankcije utječu na tu suradnju i vaš biznis?

Mnogo je kompanija u Europi koje kupuju plin i od Gazproma. PPD je parner Gazproma u regiji vezan uz Hrvatsku. Količine isporuke idu normalno između PPD-a i Gazproma, oni poštuju ugovorne uvjete. Nije nam Gazprom glavni dobavljač, velik je partner, ali od njih kupujemo 20 do 25 posto naših potreba. Kupujemo sa svim velikim partnerima u regiji – u Mađarskoj, Italiji, Austriji, puno plina kupujemo na burzama.

Ako se dogodi ono od čega Europa strepi, da Putin zavrne plin prema Europi usred zime, zavrće li i vama?

Postoji tok kroz Ukrajinu koji sad ide. Trenutno taj tok ide. Postoji južni tok s kojim se snabdjeva kroz Bugarsku i Srbiju. Mi smo u poziciji da su skladišta u Europi puna, temperature kratkoročno toplo je vrijeme svuda u Europi, vidimo da pada zbog cijena potražnja u industriji, jednostavna potrošnja je rapidno pala. Cijene padaju na dnevnom nivou. Iza covida se plinski biznis jako promijenio. Nekad se mogao predvidjeti fizički utjecaj na cijene, to je sad jako palo, sad se gleda percepcija – izjave, tvitovi, igre oko plinovoda. To danas kreira veliku nervozu na tržištu.

Vaša procjena što će biti s Europom?

Mislim da je Europa u boljoj poziciji. Određeni kapaciteti LNG-a dolaze u Europu. Vidimo mjere europske komisije koje pridonose cijeloj priči. Imali smo nervozu ljetos zbog struje, danas se malo mijenja i politika Europe. Mislim da će cijene ići dole kao što već idu. Moja pretpostavka je da će se cijene relaksirati.

Što ako EU ograniči cijene plina?

Mi od Gazproma kupujemo burzovnu cijenu. Dok god burze budu funkcionirale, PPD nema problem jer taj plin ako se i zaustavi od Gazproma, mi ćemo ga kupiti na burzama.

Do prije godinu dana govorilo se da Europa ima 50 do 60 posto ovisnosti o ruskom plinu, danas se govori manje. Je li ovisnost do te mjere pala i odakle taj plin sad?

Nije bila ovisnost 50-60 posto. Europa je bila lokalno tržište koje se namirivalo iz četiri izvora – ruski plin, norveški plin, velike lokalne proizvodnje (nizozemska recimo) i određeni plin iz Alžira, Afrike… Tržište je bilo zatvoreno pa nije bilo velikih oscilacija cijena. Izgradnjom LNG-a Europa je postala globalno tržište. Na LNG tržištu ruski plin nije toliko zastupljen, dolazi masa američkog plina (njega mi recimo kupujemo), tu postoji plin koji je realno ugovoren za Kinu, plin iz Katara, Alžira itd, nije to samo ruski plin. Amerika je povećala jako svoje kapacitete, ali Europa je postala dio globalnog tržišta. Sad se već cijena balansira između Azije, Europe, Amerike… Kad sam startao, gledao sam samo indekse po Europi, sad gledamo po cijelom svijetu.

Pomaže li partner Josip Jučerević u tim procjenama?

Ne, mi smo partneri u nekim bizinisima, vodi ovaj dio s nekretninama. Što se tiče energetike, Josip nije uključen.

Mirovinski fondovi

Priča o vašim poslovima u turističkom sektoru s mirovinskim fondovima. Imamo priču sa zemljištem u Baško Polje koje kupujete od mirovinaca, a onda mirovinci kupuju Hotel View u Postirama. Vi ste prošli bolje nego ja i moja mirovina?

Ta slika je stvorena kroz medije, ali sad ću iznijeti činjenice. Postira – u toj firmi oko nekretnina ja sam financijski investitor. Ono što se desilo kod Postire da smo partneri, Jurčević i ja kupili projekt nakon što su svi planovi odrađeni – prostorni plan, lokalna zajednica odredila što želi… Nakon što su sve iskomunicirali s općinom i sve je završeno, mi smo kupili projekt – zemljište. Napravili smo hotel koji je manji od onoga što je bilo nacrtano za dva kata. Uložili smo okvirno 40 milijuna eura u gradnju tog hotela, mirovinci su odradili jednu sezonu preoduševljeni potencijalom hotela. Ovu sezonu su vidjeli da je brutalan što se tiče poslovanja i mi smo im prodali hotel za 47 milijuna. S tim da ga nitko više nikad neće izgraditi za te novce. Vraćamo se na Baško Polje. To se veže za firmu Club Adriatic koji je radio više natječaja za privatizaciju. Club Adriatic je prije privatizacije doveden do gubitaka od nešto manje od 200 milijuna kuna. Nitko nije pitao tko je nabio te dugove, što se tu radilo. Mirovinski fondovi se javljaju na natječaj za privatizaciju i kupuju kompletan Club Adriatic za cca 117 milijuna kuna. Nakon tri godine što su ubirali benefite od operativne dobiti, prodaju nama za 203 milijuna kuna. Ljudi su skoro dvostruko zaradili za tri godine.

Fortenova

Stvorili ste carstvo za koje je Agrokor mala beba. Pokušava se formalizirati dogovor da kao investitor preuzmete upravljački dio u Fortenovi?

Sber kao vlasnik je realno teret kompaniji jer je pod sankcijama. Sad se radi na tom nekom rješenju da oni izađu. Sber pod sankcijama nema pravo glasa na skupštini. Ja imam 60 posto glasova sa svojim udjelima, oni su sporili samo jednu točku u kojoj se mijenjaju upravljački akti. Dobili su prvostupanjsku presudu da mogu glasati na toj specifičnoj točki. Tu sam se žalio, vidjet ćemo što će biti. Za druge odluke o upravljanju firmom ne mogu glasati. Kad bi Sber izašao iz vlasništva, onda bismo radili na refinanciranju duga od Fortenove.

Zašto ste uložili?

Uložio sam značajan dio svoje imovine. Prvenstveno sam vidio određeni potencijal kompanije koja je izlazila iz stresnog perioda. S druge strane smatrao sam da mi Hrvati u Fortenovoj trebamo imati što za reći. Svoje novce ne investiram van Hrvatske, zato pričamo o gomili biznisa. Možda bih danas bio manje pod reflektorima da sam investirao van, što ljudi rade. Dosad sam u sve što sam investirao donio dodanu vrijednost. Nisam mogao gledati da hrvatska gospodarska zajednica nema što za reći, ali sam prvenstveno vidio perspektivu. To što me uspoređuju s Todorićem, jako mi smeta. Ni ja ni jedna moja kompanija nismo narasli na privatizaciji, meni nitko nije nešto pogodovao. S druge strane nije narastao ni PPD ni ENNA na tuđim novcima, nisam dizao dugove, uzimao od dobavljača novce, cijeli sustav raste organski. Reinvestiram dobiti. Spominjalo se u usporedbama s Agrokorom sistemski rizik. Ja i mam dva sustava – ENNA-u (holding firma) i PPD. Imam privatne investicije gdje je i Fortenova, Pevex, neke nekretnine. Ne postoji povezanost ta dva sustava što se tiče dugova – ne postoje dugovi koji bi srušili taj sustav. To je velika razlika u modusu operandi – mi nismo rasli na dugovima i tuđim novcima nego organski. U strateškim investicijama – ja sam partner u projektima s velikim firmama, to Agrokor nije imao. Imam mnogo partnerstava koje puno govore o nama, od njih smo mi učili i nismo došli u loše odnose. Nema tog sistemskog rizika.

Zašto idete tako široko kao investitor?

Ja tu vidim određenu logiku, određene investicije ne gledam dugoročno nego gledam priliku za zaradu, a zaradu koristim za rast samog sustava.

Najavili ste da ćete u nekom trenutku i prodati velik dio toga, čemu onda sve to?

Rekao sam da bih prodao veći dio, ne da bih zašao iz kompanije. Kad Fortneova riješi probleme i refinancira se, onda je spremna za rast i za izlazak u regiju, ali šire. Tad će joj trebati kapitala, drugih znanja i investicija, tad trebamo više mozgova koji će definirati perspektivu Fortenove. Većinu ću prodati, ali ću kao manjinski dioničar s više dioničara sudjelovati u budućosti Fortneove.

Je li to bila Todorićeva greška?

Da. Prevelika kompanija da bi funkcionirala na tako uskom broju ljudi u odlučivanju, čak i vlasničkim odnosima.

Petrokemija

Petrokemija, proizvodi li mineralna goriva?

Za sezonu je kupila određeni dio gnojiva i namirila hrvatsko tržište, a ne proizvodi već dulje vrijeme zbog cijene plina. Ne možemo s takvim cijenama proizvoditi i kreirati gubitke. Čekamo bolje vrijeme da plin padne.

Hoće li poskupjeti cijena hrane?

Gnojivo je jako poskupljelo već prošle godine. Vjerujem da će se s ovim cijenama manje trošiti pa će biti manje proizvoda, doći će do povećanja cijena hrane, ali tu nemamo utjecaja. Mislim da Petrokemija ima budućnost i da će nakon stabilizacije situacije dobiti svjetlo u tunelu.

Posudili ste novac HDZ-u kad su bili u nezgodnoj poziciji, biti ne biti, to se može gledati kroz prizmu političke korupcije. Vi ste njima dali kad im je trebalo, zašto? Jeste ih mogli odbiti?

Pozajmica je vraćena. Platili su i kamate od sedam posto koje su bile u ugovoru. Više sam izgubio na svom rejtingu i izgubio sam godine života oko toga. Tu mogu reći da nema političke korupcije. 

Utječete li na politike na bilo koji način?

Ne, mi pratimo sve europske mjere i mjere hrvatske Vlade. Sve to podržavamo. Prijavili smo za platformu za EU za zajedničku nabavu plina, ali ne utječem. Ja sam jako apolitičan, rekao bih da sam suhi centar bilo kakvih političkih ideologija. Ne bih gledao da utječem na politiku. Svi mi gospodarstvenici u Hrvatskoj trebamo komunikaciju s politikom da dobijemo strategiju, da ne odemo u krivom smjeru. Naravno da želimo komunikaciju sa svakim kreatorom strategija, to je interes i države i građana i politike.