ANGUS DEATON

Zašto je Nobelova nagrada za ekonomiju otišla baš profesoru s Princetona

18.10.2015 u 08:00

Bionic
Reading

Kraljevska švedska akademija znanosti u ponedjeljak je objavila da Nobelovu nagradu za ekonomiju ove godine dobiva škotski ekonomist Angus Deaton. Nagrada mu se dodjeljuje za dugogodišnji rad vezan uz mjerenje i analizu bogatstva i siromaštva, pitanja potrošnje i štednje društvenog dohotka te analize načina na koji potrošači odlučuju što će kupiti svojim dohotkom

Prve reakcije javnosti na objavu Akademije ukazuju na to da Deaton zaslužuje nagradu. Ekonomist koji ima britansko i američko državljanstvo još od 1983. zaposlen je na američkom sveučilištu Princetonu, a godinama se bavi razvojem metoda mjerenja siromaštva i potrošnje te je njegov rad donio vrlo bitne promjene u području razvojne ekonomije.

U svojoj posljednjoj knjizi 'Veliki bijeg', objavljenoj 2013, Deaton je izrazio sumnju u efikasnost klasičnih međunarodnih programa novčane pomoći u borbi protiv siromaštva. Napomenuo je da su Kina i Indija podigle desetke milijuna ljudi iz siromaštva usprkos tome što su primile relativno malo pomoći u novcu. S druge strane, siromaštvo ostaje i dalje duboko ukorijenjeno u mnogim afričkim državama iako primaju visoke iznose pomoći.

Kritika Billa Gatesa

Ovaj njegov stav kritizirao je čak i Bill Gates, poznati filantrop i dobrotvor, koji je na čelu organizacije posvećene globalnoj borbi protiv siromaštva. Gates je kazao da je Deatonova kritika programa novčane pomoći - preširoka.

Među promjenama za koje je zaslužan Deaton nalazi se i metoda kojom se može poslužiti kako bi se otkrilo troše li obitelji u siromašnim zemljama manje na ženske nego na muške potomke. On je tako proučavao koliko kućanstva troše na robu za odrasle, poput piva i cigareta, kako bi vidio razlikuje li se potrošnja tih stvari kad se u obitelji rode sin ili kći. Njegov iznenađujući zaključak bio je da nema razlike.

Sluša ga i Svjetska banka

Ekonomist koji je svoje početno obrazovanje u tom području primio na britanskom sveučilištu Cambridgeu, na kojem je i doktorirao 1974, stvorio je i metode kojima vlade siromašnih država mogu istraživati promjene u potrošnji kućanstava nakon, primjerice, porasta poreza na hranu. Zahvaljujući njegovom radu, siromašne države, ali i međunarodne financijske institucije poput Svjetske banke, danas mijenjaju svoje politike borbe sa siromaštvom.

RTL Autor: RTL

Deaton se posljednjih godina našao i među kritičarima rastuće nejednakosti između siromašnih i bogatih. Iako u knjizi 'Veliki bijeg' napominje da nejednakost ponekad može biti dobra jer ljudima daje poticaj da rade više i efikasnije, Deaton je lani napisao da visoka primanja u nekim poljima, poput financija, navode mlade i talentirane da se posvete tim područjima, a ne nekim drugim 'vrednijim odabirima'. Deaton je upozorio i da bogati koriste svoj utjecaj kako bi 'pisali pravila u svoju korist'.

Šesti s Princetona kojem je uručen Nobel

Objavom u ponedjeljak Kraljevska je akademija zaključila ovogodišnje odluke o dodjeli Nobelovih nagrada. Deaton će kao nagradu za svoj dugogodišnji rad primiti osam milijuna švedskih kruna (oko 6,5 milijuna kuna) i time postati šesti ekonomist s Princetona koji ju je primio otkad je prvi puta dodijeljena 1969. Četiri od tih šest nagrada Princetonovi su ekonomisti dobili u posljednjih 13 godina.

Nobelova nagrada za ekonomiju nije izvorna nagrada, poput onih koje je svojom oporukom predvidio švedski industrijalac Alfred Nobel. Nagradu je inicirala švedska središnja banka, koja je i danas financira, no postupak odabira dobitnika jednak je onome koji se primjenjuje pri dodjeli Nobelovih nagrada za fiziku ili kemiju.

Nije očekivao nagradu

Angus Deaton je u izjavi medijima kazao kako nije očekivao da će ga proglasiti dobitnikom. 'Radim na mnogo različitih stvari i uvijek sam mislio da će me odbor teško izabrati jer se oni često usredotoče na jedno duboko istraživanje', kazao je Deaton za Associated Press. Dodao je i kako vjeruje da se siromaštvo u svijetu smanjuje, no da je teško odrediti koliko točno ima siromašnih jer nije dovoljno promatrati samo dohotke kako bi se odredio njihov broj. Drži da su važne mjere bogatstva i zdravlje, obrazovanje, kao i demokracija.