New York, rujan 2010. godine. U kafiću udaljenom nekoliko blokova od bivšeg sjedišta Lehman Brothersa sjedi Lawrence McDonald i prisjeća se svega kao da je bilo jučer: 'U ljeto 2008. samo smo se još mogli nadati. No zadnje na što smo pomislili bilo je to da će nas, kao da se radi o nekoj nevažnoj banci, jednostavno ostaviti na cjedilu.' U svojoj knjizi 'Dead Bank Walking: Kako je propao Lehman Brothers' McDonald nije opisao samo svoje dojmove, nego je razgovarao o tome i sa svojim bivšim kolegama: 'Vidio sam velike ljude kako plaču, tako mnogo ljudi s kojima sam radio. Ljudi koji su u Lehman Brothersu radili 20 ili 30 godina i koji su i sami izgubili novac, slomljeni ljudi, ubijenih nada, uništenih života.'

Lehman kao hedge fond

Dakle, zaposleni u Lehman Brothersu nisu bili bezobzirni bankari? Oni nisu bili ti koji su bez razmišljanja riskirali tuđi novac i time prouzročili veliku svjetsku krizu? Lawrence McDonald je potpuno siguran: 'Lehmans Brothers nisu uništili oni odozdo, nego oni odozgo.' McDonald je uvjeren da je ta ugledna banka propala zbog arogancije i neznanja njezinih šefova. Tako priča da zaposleni skoro nikada nisu viđali predsjednika upravnog odbora Richarda Fulda i njegove ljude te da se u razdoblju prije stečaja na svaki zarađeni dolar gubilo sedam do osam dolara: 'Oni su bili zabavljeni rastom i globalizacijom. U vodstvu je bilo više onih koji su se bavili razgranatošću ulaganja nego što je bilo menadžera za rizike. Ustvari je to trebalo biti težište jednog hedge fonda teškog 750 milijardi dolara - jer to je tada Lehman zapravo bio.'

Lehman Brothers je morao biti žrtvovan?

U trading-flooru, odnosno odjelu za trgovanje papirima, već je 2006. godine zamijećeno da nešto nije u redu. No osoba koja je o tome pokušala obavijestiti šefove i nagovoriti ih na prodaju problematičnih papira otpuštena je samo nekoliko tjedana kasnije. Richard Fuld nikoga nije želio slušati. I tadašnji američki ministar financija Henry Paulson, koji je prethodno godinama bio šef konkurentske investicijske banke Goldman Sachs, pokušao je na jednoj zajedničkoj večeri u ljeto 2008. godine upozoriti Richarda Fulda, priča Lawrence McDonald: 'Za večerom je Paulson našem glavnom šefu rekao da se mora riješiti rizičnih papira. Richard Fuld je ljutito bacio vilicu na tanjur i rekao: 'Ja svoj posao radim daleko dulje nego što si ga ti radio kod Goldman Sachsa. Nemoj mi govoriti što bih ja trebao učiniti.' U tom je trenutku vjerojatno bila zapečaćena sudbina Lehman Brothersa.'

Skoro sve velike investicijske banke trgovale su istim proizvodima. No McDonald vjeruje da je jedna banka morala biti žrtvovana i propasti da bi se u Senatu dobila većina za planirani program spašavanja banaka.

Nitko ne šalje u zatvor bivše članove uprave, što je pogrešno

Lawrence McDonald kaže da su banke danas u daleko boljem stanju jer su nakon krize očistile svoje bilance i smanjile obujam rizičnih poslovanja - i to iz straha, a ne zbog financijskih reformi. Dvije godine nakon izbijanja krize u američkom se Kongresu još uvijek vodi istraga koja bi trebala razjasniti događaje i utvrditi glavne krivce. McDonald smatra da je to predugo: 'Američki burzovni nadzor je zakazao. U Njemačkoj se pred sudom našao predsjednik upravnog odbora banke IKB i možda će završiti u zatvoru. To se ovdje u SAD-u nije događalo. Nitko ne šalje u zatvor bivše članove uprave, i to je pogrešno.'