U potrazi za oskudnom radnom snagom pred ljetnu sezonu hrvatski maloprodajni lanac Konzum ove godine objavio je oglas koji je reklamirao 'radno mjesto s pogledom na more' želeći time baciti barem nekakvo pozitivno svjetlo na poslove u maloprodaji koje kod nas teško da mogu uljepšati bilo kakve dodatne pogodnosti, pa tako čak i pogled na more. Konzum se u tome priklonio trendu da se uglavnom suhoparni oglasi za posao pokušaju učiniti što atraktivnijima, s nadom da će to privući više potencijalnih kandidata.

Iako je Konzumov pokušaj još relativno pristojan, primjeri iz drugih svjetskih oglasa za zapošljavanje pokazuju da entuzijazam koji kompanije ponekad iskazuju u želji da njihovi oglasi iskoče iz prosjeka stvarno ide predaleko. Britanski tjednik The Economist ovih dana upozorio je na 'inflaciju' pridjeva koje se može naći u oglasima za zapošljavanje. Kandidati tako ponekad ostanu nesigurni i pitaju se prijavljuju li za uredski posao ili će biti kaskaderi u nekom filmu.

The Economist navodi primjer u kojem se na jednom od internetskih servisa koji objavljuju oglase za zapošljavanje našao oglas u kojem se tražio konobar koji je 'usmjeren na ljude, ustraje u kvaliteti i ima ugostiteljsku moć superheroja'. Sposobnost da pravilno uzvrati sitniš nije se spominjala. Neka druga britanska kompanija tražila je 'nindžu za rad u pozivnom centru, superheroja za ljude', mada se zapravo radilo o osiguravajućem zavodu. Iz nekog razloga pojam 'nindže' je posebno popularan u oglasima jer su se u nekim drugim oglasima tražile osobe koje imaju 'pažnju nindže za detalje', kao i 'nindže s crnim pojasom u prioritizaciji'.

Kompanije također iz nekog razloga vrlo često traže strastvene radnike. Londonska pekara je nedavno tražila 'strastvene članove tima', a jedan trgovački centar s juga Engleske pokušavao je zaposliti 'strastvenog ambasadora brenda predanog rezultatima'. Niti pojedini domaći poslodavci se ne suzdržavaju pozvati na poslovičnu uzavrelu mediteransku krv, pa tako AmRest Adria, franšizer restorana Kentucky Fried Chicken, traži voditelja smjene u Zagrebu i Zadru, a u oglasu naglašava da rade 's velikom strašću'. Prema pečenoj piletini?

Umjesto strasti, poslodavci bi od svojih zaposlenika prije trebali tražiti entuzijazam. Neki su poslovi takvi da ih je teško zavoljeti, ali s odgovarajućim stavom moguće je osjetiti zadovoljstvo dobro obavljenim poslom. A to bi većini poslodavaca trebalo biti sasvim dovoljno. Također, pozivi da živote u potpunosti posvete poslu i zahtjevima radnog mjesta često su pretjerani. Teško je od zaposlenika očekivati da će sve druge aspekte svojeg života u sedam ili osam ujutro jednostavno ostaviti pred vratima radnog mjesta i nazad ih pokupiti pri odlasku s posla. Ljudi ponekad rade tek da bi platili račune ili vratili kredit, i tražiti od njih da budu na raspolaganju 0-24 nije način kojim ih se zadržava u kompaniji. A traženje novih zaposlenika svako malo je puno veća gnjavaža od toga da netko u uredu malo mašta o ljetovanju na nekom dalekom otoku.

Pri oglašavanju radnih mjesta često se ne radi samo o pretjerivanju u atraktivnim pridjevima, nego je već dulje vrijeme prisutan trend uljepšavanja njihovih naziva. Tako ne čudi kad blagajnik ili trgovački putnik postanu 'asistenti u prodaji', a čistači se jednog dana samo probude kao 'higijenski radnici'. Nije još ni tako dalek početak devedesetih, kad u Hrvatskoj više nitko nije smio biti 'direktor' jer je to zvučalo 'previše komunistički', nego su se naglo pojavili 'ravnatelji', 'upravitelji' i 'menadžeri'. Apsurdi s imenima radnih mjesta idu tako daleko da je koji put stvarno teško utvrditi kakvog zaposlenika neka tvrtka traži. Nedavno je na jednom servisu za oglašavanje poslova u Hrvatskoj objavljen oglas za 'učitelja mentalne aritmetike'. Niti ostatak oglasa nije otkrio previše detalja oko toga što točno mentalna aritmetika jest i kako se postaje njen učitelj.

Nejasni nazivi radnih mjesta ili strastveni pridjevi kojima se opisuju poslovi nisu jedini promašaji kojima se pokušava istaknuti oglas, a nerijetko i zamaskirati prava istina o poslu za koji se traže zaposlenici. Kompanije kiksaju i u drugim, bitno važnijim segmentima. U računalnoj branši već su popularni oglasi koji se pojave s vremena na vrijeme, a u kojima se od kandidata (ponekad čak i za pripravničke pozicije) traži iskustvo od pet ili osam godina u programskom jeziku ili programu koji postoji možda tek dvije ili tri godine. Osim podsmijeha koji izazivaju, takvi oglasi pokazuju puno više o samoj kompaniji. Ako netko iz odjela ljudskih resursa nije u stanju u suradnji s informatičkim odjelom utvrditi sposobnosti koje se traže od novozaposlenih, onda je pitanje kakvu brigu uopće ta kompanija vodi o svojim zaposlenicima.

Nedavno smo pisali o istraživanjima koja su pokazala da kadrovici zapravo često jako malo znaju o zapošljavanju, a navedeni primjeri ponekad čak i bizarnih oglasa za zapošljavanje samo su prva stepenica koja pokazuje koliko to može biti istina. Ako netko u oglasu traži strasnog nindžu, onda se ne bi trebao čuditi ako mu na intervju za posao dođe osoba odjevena i opremljena kao tradicionalni japanski ratnik i zagrli ga odmah s vrata. No to je možda ipak korak predaleko ako tražite... računovođu.