Vlasti u Beogradu potvrdile su da im je iz Moskve stigla odbijenica na zahtjev za izručenjem jednog od najmoćnijih oligarha Miloševićeve ere, kojeg srbijansko pravosuđe tereti za pronevjere teške preko 40 milijuna eura.

Za neke u Srbiji novost je da Karić prebiva u Rusiji, jer se London smatrao njegovim utočištem nakon bijega 2006. No ruski Kommersant saznaje da je bivši medijsko-telekomunikacijski magnat odavno u zemlji te da je još u veljači 2008. godine pristupio ruskim vlastima tražeći azil.

Izbor utočišta ipak ne čudi s obzirom da su 'prvobitnu akumulaciju kapitala' braća Karić potkraj 80-ih ostvarila upravo u sumnjivim bankarsko-graditeljskim šemama unutar trokuta Srbija-Rusija-Cipar. Ugledni srpski analitičari tvrde da Karići u Rusiji raspolažu klupkom poslovno-privatnih veza koje nadvisuju obje pravne države te im garantiraju sigurnost i nastavak biznisa. Bogoljubu ne bi trebalo faliti posla jer je njegov stariji brat Dragomir lani dobio na upravljanje sektor za razvoj nekretnina u Iteri, ponajvećem privatnom eksploatatoru zemnog plina na području bivšeg SSSR-a. Među veće projekte te podružnice spada gradnja golemog poslovnog centra Minsk-city u Bjelorusiji – investicija teška 4,8 milijardi dolara.

Poznato je da se u Rusiji odavno skrivaju i članovi nekad najmoćnije obitelji Srbije: Mira Marković i Marko Milošević. Utočište je našao i general JNA Veljko Kadijević, kojeg Hrvatska policija traži zbog ratnog zločina protiv civila. Lista raste.

Prije dvije godine na moskovskom aerodromu Šeremetjevo Interpol je uhitio navodnog šefa 'duhanske mafije' Stanka Subotića. Unatoč službenom zahtjevu srbijanskih vlasti za izručenjem, Rusi su Subotića pustili. Prema vlastitim riječima, sada živi u Švicarskoj.

Dići sidro iz Srbije po hitnom postupku navodno se sprema i Miroslav Mišković, još jedan tajkun-profiter iz Miloševićeve ere gospodarskog sloma. Policija istražuje neke privatizacijske dubioze prvog srpskog milijardera na Forbesovoj listi bogatih, a piše se čak i o političkom pritisku. Doduše, u njegovim se budućim planovima ne spominje Rusija.

'Bez obzira što Moskva već treći put u dvije godine odbija izručiti Beogradu lica s međunarodnih tjeralica, najnoviji slučaj teško da će poremetiti bilateralne odnose', piše Kommersant. Srbija mnogo očekuje od učešća u plinovodu Južni tok, a vladi je za unutardržavna pitanja nužna ruska podrška u osporavanju kosovske neovisnosti.

Neki u Srbiji idu tako daleko da kažu kako je Karić važniji Kremlju od odnosa s današnjim srbijanskim vlastima. Neki su pak, poput Miloša Vasića i Dimitrija Boarova, skeptični spram stvarne želje srbijanskih vlasti da sumnjivce privedu zakonu. Navodno im čak odgovara što odmetnici kao da su u zemlju (Rusiju) propali. Bogoljub Karić, naime, otvoreno je izjavljivao da se svojedobno kandidirao za predsjednika jer mu je 'osnivanje stranke bilo jeftinije od plaćanja reketa vlastima'. Smatra se da je zadužio mnoge ljude u Srbiji, a pogotovo one koje se obično ubraja u 'tradicionalne rusofile'.

Nadalje, optužnice protiv Miloševićeve familije temelje se na raznim 'sporednim' prijestupima, a njihovo bi privođenje u ovom trenutku možda raspirilo neke stare požare srpske politike. To je jedno od objašnjenja gore navedenog paradoksa u odnosima dviju zemalja. S druge strane, neki propituju i sposobnost aktualnih beogradskih političara, recimo 33-godišnje ministrice pravde Snežane Malović, koja bi se trebala obračunati s desetljećima razvijanim korupcijskim ganglijima tajnih službi, politike i oligarhije, i to na međunarodnoj razini.

Pritom valja napomenuti da su mutne veze kapitala, politike i raznih državnih službi s ruskim predznakom koristili i državljani drugih zemalja, primjerice Izraela.