Članice EU-a lani su uspjele smanjiti ovisnost o ruskim energentima povećavši uvoz ukapljenog plina na 121 milijun tona, što predstavlja rast od 60 posto u odnosu na 2021. godinu. To ih je, međutim, skupo koštalo.

Najviše plina zemlje EU-a su kupile na tzv. spot tržištu, gdje su cijene LNG-ja znatno više od troškova ugovorenih dugoročnim ugovorima. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, cijene LNG-ja prošle su se godine utrostručile, a EU je potrošila oko 190 milijardi dolara na kupnju tog plina, piše Reuters.

Analitičari procjenuju da je 2022. EU činio više od trećine globalnog spot tržišta, u usporedbi sa samo 13 posto godinu dana ranije. Stručnjaci upozoravaju na to da bi udio mogao skočiti na više od 50 posto ako europske zemlje ne uspiju osigurati dugoročne ugovore.

Morten Frisch, stariji partner u tvrtki Morten Frisch Consulting, vjeruje da bi EU trebala pokriti između 70 i 75 posto svojih LNG potreba kroz dugoročne kupoprodajne ugovore.

'No budući da je zeleni lobi u Europi uspio krivo uvjeriti političare da vodik može uvelike zamijeniti prirodni plin kao nositelj energije do 2030., Europa je postala previše ovisna o promptnoj i kratkoročnoj kupnji LNG-ja', izjavio je Frisch.

U međuvremenu, azijski kupci vode utrku za ograničenu globalnu opskrbu plinom, posebice Kina, koja je doživjela snažan oporavak nakon pandemije koronavirusa.

'Tvrtke iz EU-a najprije bi trebale reagirati potpisivanjem niza velikih dugoročnih SPA-ova temeljenih na kineskom modelu, kako bi se zaštitile od bilo kakvih uspona i padova na turbulentnom globalnom tržištu LNG-a', rekao je Victor Tenev, poslovni savjetnik u ROITI-ju.

Kineska usredotočenost na sigurnost opskrbe omogućila je zemlji da nastavi s potporom projektima zelene energije, dok su europski kupci 'zabrinuti oko toga da se obvežu dobro opskrbljivati dok ne započnu svoje nulte ciljeve', objasnio je Felix Booth, voditelj LNG-a u Vortexu.

Zemlje EU-a još su daleko od potpune zamjene opskrbe ruskim plinovodima, prepuštene skupom spot tržištu plina, kaže Tenev.