Zamoliti da ranije odete s posla, uzmete nekoliko dana slobodno ili čak da odete iz firme na vrijeme može vas dovesti u jako nezgodnu situaciju, a još je teže podnijeti ostavku jer se to u Japanu smatra ultimativnim oblikom nepoštovanja, govori njihov izvor za CNN. Zaposlenici u toj zemlji desetljećima ostaju uz jednog poslodavca, ako ne i cijeli život, bez obzira na uvjete rada, jer moraju biti lojalni svojim poslodavcima.

U najekstremnijim slučajevima mrzovoljni poslodavci trgaju pisma o otkazu i maltretiraju zaposlenike kako bi ih prisilili da ostanu. Osim toga, kažnjavaju ih neplaćenim prekovremenim radom pa se ne usude ni pomisliti na otkaz, a kamoli ga dati.

Agencije za otpuštanje

Oni koji nemaju hrabrosti stati pred šefa i uručiti mu otkazno pismo mogu se obratiti agenciji za otpuštanje, a ona pomaže plašljivim zaposlenicima da napuste svoje zastrašujuće šefove.

Za cijenu večere u nekom otmjenom restoranu mnogi japanski radnici unajmljuju ove firme da im pomognu u tome.

Ta je industrija postojala i prije pandemije, a njena je popularnost sada porasla. Nakon što su godine rada od kuće natjerale čak i neke od najvjernijih radnika u Japanu da razmisle o svojoj karijeri, a unatoč tome što nema službenih podataka o točnom broju ovakvih agencija na japanskom tržištu, oni koji ih vode itekako mogu svjedočiti o porastu potražnje za njihovim uslugama.

'Ne mogu više'

Shiori Kawamata, operativna menadžerica agencije za otpuštanje Momuri, rekla je da su samo u prošloj godini primili do 11.000 upita klijenata kojima je očajnički trebala njihova pomoć.

Agencija je smještena u Minatu, jednoj od najprometnijih poslovnih četvrti u Tokiju, a pokrenuta je 2022. godine s imenom koje mami bespomoćne klijente - momuri, što znači 'ne mogu više'.

Po cijeni od 22.000 jena, što je oko 140 eura, ili 12.000 jena za one koji rade pola radnog vremena, Kawamata obećava pomoći zaposlenicima da podnesu ostavku, pregovara s njihovim firmama i daje preporuke za odvjetnike ako dođe do pravnih sporova.

Kawamata objašnjava da se ljudi okreću agencijama nakon što im je nekoliko puta odbijen otkaz ili poderano otkazno pismo. Čak ni onda kada ponizno, u najvećim trenucima očaja, kleknu pred poslodavca moleći ga da im dopusti nešto na što radnici imaju potpuno zakonsko, radno i moralno pravo, ne uspiju u tome.

Javljaju joj se ljudi koji često rade za mala i srednja poduzeća, pri čemu su najranjiviji oni u prehrambenoj industriji, a zatim u zdravstvenom i socijalnom sektoru.

Rad ubija

Japan je već dugo poznat kao zemlja u čijoj je kulturi normalno raditi do iznemoglosti. Zaposlenici u raznim sektorima pod velikim su pritiskom nadređenih, a osjećaju moralnu obavezu prema firmi u kojoj rade, što im nalaže da je moraju poštovati, žrtvovati se za nju i biti joj vjerni do smrti.

Profesor ljudskih potencijala Hiroshi Ono iz poslovne škole Sveučilišta Hitotsubashi u Tokiju rekao je da je situacija postala toliko kritična da je vlada počela objavljivati ​​popis neetičnih poslodavaca kako bi upozorila one koji su u potrazi za poslom na opasnosti rada u 'crnim firmama'. U njima su radni uvjeti jako loši i bez ikakve psihološke sigurnosti, pa bi se mnogi zaposlenici mogli osjećati ugroženo.

Više od 370 firmi našlo se na crnoj listi od njene objave 2017. godine, a način rada u njima, koji ljude desetljećima stavlja pod ogromnu količinu stresa, pokazao se fatalnim. Japanci nazivaju to fenomenom karoshi iliti 'smrt od prekomjernog rada'.

Prema podacima ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, 54 osobe umrle su od moždanih ili srčanih problema izazvanih radom i dobile su naknadu u 2022. godini, što je zapravo veliki pad u odnosu na 160 zabilježenih prije dva desetljeća.

Ali broj ljudi koji podnose tužbe zbog mentalnih problema je u porastu, popevši se na 2683 s 341 u istom vremenskom razdoblju, a takvi slučajevi često završe samoubojstvom.

Iako Japan ima zakone o radu koji štite radnike i pružaju im slobodu davanja otkaza, nepisana pravila društva često ih koče.

Sve zbog mladih i covida

Razlog za pojavu agencija za davanje otkaza unazad nekoliko godina pristup je radu mladih ljudi.

Dok se zemlja bori s nedostatkom radne snage potaknutim brzim starenjem stanovništva i padom nataliteta, mladi ljudi imaju više utjecaja na tržištu od svojih prethodnika, a mnogi se protive mišljenju starijih generacija. Mladi kažu da ne trebaju raditi sve što im se kaže, bez obzira na prirodu posla. Kada se pojave nepremostiva neslaganja, oni neće oklijevati dati otkaz.

Međutim to ne znači da će umarširati u šefov ured, baciti pred njega otkazno pismo i pri izlasku mu pokazati srednjak, već im je draže prepustiti to trećoj strani. Neki stručnjaci pripisuju to pandemiji i tome što su tada mladi bili lišeni društvenih interakcija pa nisu toliko skloni konfliktu, a rezultat? Mladi radnici za koje otkaz uručuju agenti.