Porezni stručnjak Guste Santini u načelu ne vidi ništa spornog ako je Hypo banka dobila suglasnost Hrvatske narodne banke za ovu transakciju. 'Svako potraživanje može se prodati. Ako je Hypo banka, uz suglasnost HNB-a, prodala dio svojih potraživanja, stvar je potpuno čista', kaže Santini.

Za njega je ključno pitanje je li kod te prodaje plaćena fer cijena. 'Ako banka procijeni da 100 kuna potraživanja vrijedi 80 kuna, to poduzeće mora platiti 80 kuna, a za preostalih 20 kuna banka može izvršiti rezervaciju', pojašnjava Santini.

Santini pretpostavlja da se prilikom ovakve transakcije prodaja potraživanja financira kreditom same banke. 'U tom slučaju bitno je da se ta nova kreditna linija uredno servisira', kaže on.

Kada je riječ o poreznom aspektu transakcije, Santini smatra da je teško braniti tezu da su umanjene porezne obveze ako je banka pravilno izvršila rezervacije za rizične plasmane.

Ekonomist Ivan Lovrinović naglašava da je u bankarstvu praksa takva da se dio 'kontaminirane' i gotovo nenaplative aktive izdvoji u 'lošu banku'. 'U ovom slučaju osnovan je d.o.o. koji će se baviti pokušajem naplate tih kredita. Angažiran je određeni broj ljudi da se to pokuša riješiti, ali bez obzira na to, ta tvrtka je i dalje dio Hypo grupe', kaže Lovrinović.

Za njega je bitno to da i Hypo banka i tvrtka na koju su prenesena potraživanja podliježu istim regulatornim zahtjevima, odnosno da budu pod nadzorom Hrvatske narodne banke.

Kada je riječ o spornim kreditima koji su odobravani tvrtkama s godišnjim prihodima od sto kuna, o kojima je govorio Lalovac, Lovrinović smatra da je bitno provjeriti jesu li ti krediti namjenski korišteni i gdje je završio novac.