Kad Nadalina muti jaja, zamuti pamet svima, no kad radi fileke pomutnja je nešto bolnija. Domaća kuhinja ima mnoga afrodizijačka svojstva – školjke, vino od kupina, orasi – no zašto ograničiti njezine učinke na samo jedan organ? Donosimo vam deset specijaliteta koji zbog nekog mračnog razloga stoje razbacani po kuharicama, a većini dođu nešto poput trbušnog afrodizijaka. Drugim riječima, jela od kojih im se diže želudac
Hladetina
Praseći repići, nožice, koža, bubrezi, nabacano povrće i sve skuhano, ohlađeno i pretvoreno u želatinastu masu, jedno je od najžešćih kulinarskih veselja minulih vremena. Danas pak mnogima od tog drhtavog svinjskog gela ne prede jednjak, već ih prolaze žmarci jeze. Kažu da je zdrava za zglobove, tetive i koji sve ne izgovor, no većina će se radije odlučiti na plaćanje dopunskog zdravstvenog, nego završiti sa žlicom hladetine u ustima.
Mozak
Nije da je telad nešto inteligentna pa se čovječanstvo odlučilo počastiti njihovim mozgom. Prije će biti da su ti žganci smješteni iza blago telećeg pogleda nekome zabunom bili ukusni. Jedina dobra posljedica mljackanja mozga je što gnjecavo meko tkivo nema naviku završavati među zubima, tako da ćete uštedjeti na zubnom koncu. U svakom slučaju, koliko god da se natrpali životinjskih sinapsi i sivih stanica, nema tako pametnog recepta koji bi nadoknadio stravu raskrečenog mozga na tanjuru.
Fileki
Nije dovoljno to što kao tek jedna od karika u prehrambenom lancu prirode zapravo jedemo i hranu drugih, nego jedemo i ono čime oni jedu. Taman kad je biologija prebrojila koliko krava ima želudaca, mesari su ih nasjeckali i bacili u varivo s krumpirom, lukom i špekom. Miris i okus tuđih probavnih organa tako kod mnogih izaziva reakciju koji bismo mogli nazvati solidarnost želudaca. Dok se - dakako, greškom - progutani filek vraća kroz jednjak nazad na zrak, shvaćate da vam se to trbuh buni protiv probavnog rodoskvrnuća.
Kuhana koža
Mlohava, ljigava i masna koža većine stvorova koje ljudski rod običava kuhati daje vegetarijancima ful za pravo. Po strani genijalne hrskave i slasne varijante u kojima se sporadično i definitivno prerijetko pojavljuje, ali da nema pileće, kokošje, svinjske i čije sve ne kože u društvu sa žlundrama, hrskavicama, tetivama, žilama i ostalim animalnim hororom koji nam redovito namiguje s vilice, teško da bismo ikome oprostili što je postao biljojed iz principa. Ovako...
Praseće nožice
U kultnom hrvatskom filmu 'Buža' svinjski su papci konačno smješteni na pripadajuću nadmorsku visinu u kulinarskoj piramidi. Dok jedan susjed u prizemlju pokušava šarmirati inspekciju kuhanim prasećim nožicama, drugi na krovu zgrade radi gradele od 'cara od rib' iliti zubaca. Glodanje tog svinjskog specijaliteta za avanturiste navodi na pitanje: OK, između hrskavica, kože, kostiju i zglobova, ima li na njima što jestivo? Možda je rješenje u tome da ih se shvati kao vrstu sladoleda.
Bijeli bubrezi
Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje. Osim ako je jaje bikovo, onda vam organizmu daje petama vjetra. Psihoanaliza bi se ozbiljno trebala pozabaviti ljudima koji pod jezikom prevrću tuđa jaja i to nazivaju hranom. Ne, neće vam dijete izgledati kao Minotaur, možete slobodno odustati.
Krvavice
Kada koljači po selima naprave sve kulenove seke, pršute, čvarke i šunke, isporežu sve lungiće, ramsteke i bifteke, a probrane iznutrice dovedu u agregatno stanje paštete, ostane im otprilike par litara krvi, par kvadratnih metara kože, porazbacani repići, papci i još koji neprepoznatljivi ostatak iz dvorišta – možda šaraf s tački - koje potom samelju, nabiju u guzno crijevo, natrpaju začinima i svečano krste krvavicom. Sljedeći put kada mijesite tu atrakciju pod zubima i naletite na nešto tvrdo, predlažemo da organizirate zabavnu igru pogađanja za cijelu obitelj – je li zub ili kopito?
Plućica na kiselo
Ukiseljena pluća – zvuči loše i kao metafora, a kamoli kao predmet u nečijim ustima. Ako kome nedostaje zraka u životu, teleći ili juneći bronhiji umočeni u ocat i limun i kakve sve ne kamuflaže od luka, češnjaka i crvene paprike - neće pretjerano pomoći. Bolje da otvori prozor i provjetri kuhinju prije nego i okolni žohari svisnu u nesvijest. Doduše, ako mu pored toga, nekom genetskom šalom fali i osjetilo okusa, onda ga vjerojatno razumijemo.
Goveđi jezik
Uopće ne čudi da frazu o dobivanju jezikove juhe nitko ne prima s pretjeranim apetitom. Malobrojnim entuzijastima ipak nije dovoljno što im se svakodnevno po uredima, sastancima i redakcijama servira taj božanski specijalitet, nego i kad dođu doma zabavljaju beštek jezicima domaćih životinja. Takve se ljubavi spram jestive hrvatske lingvistike ne bi posramili ni na odsjeku za kroatistiku. Možda se poklonjenom konju ne gleda u zube, no to još uvijek ne znači da kupljenoj kravi treba izjest sve što je iza njih.
Poriluk
Da ne ispadne da diskriminiramo biljni svijet, imaju i oni svojih bisera od kojih boli nepce. Poriluk bi se ustavom trebao preimenovati u 'soriluk' koliko ga nam je žao jesti. Predlažemo zapravo planetarni pokret za njegovo oslobađanje od tiranije ljudi i morbidnih kuharica koje ga spominju. Budimo, dakle, humanitarni - to nemilo, nedrago i uzaludno biće pustimo da raste gdje god mu padne na pamet. Samo što dalje od štednjaka.
