Prpa te, a? Murje, kontrolora, pauka, lifta, manijaka u pothodniku, podzemnih garaža? Gradovi imaju svoj set užasa za punjenje gaća, za razliku od sela gdje je najgora stvar koja ti se može dogoditi eventualno to da te susjed napikne na vile jer si mu bez pitanja pomuzao kravu. Ili ženu. Kako god, evo par uvida u fobije urbanog života od kojih definitivno boluješ
Prpa od kontrolora
Iz provjerenih izvora doznajemo da postoje ljudi koji su proveli djetinjstvo i adolescenciju po gradskim tramvajima, a nikada pobliže nisu upoznali fenomen prijevozne karte. O pokazu su tek nešto načuli iz treće ruke. No zato su u pola noći znali napamet brkove svake kontrolorke na potezu Jarun – centar. Istina, 'vožnja bez karte je naskuplja vožnja' ukoliko uzmemo u obzir čega se sve moramo nagledati u natezanju s komadima u uniformi. Ali da nas je bilo prpa, jest. Pogotovo ako znaš da nemaš 20 kuna za kavu, što je bila uobičajena agrarna protuvrijednost za izostanak karte. U ZET-u su kofeinski ovisnici iz nekog razloga imali prednost pri zapošljavanju.
Prpa od pauka
Nešto manje razumijevanja za trgovinu kavom ima ekipa iz službi za parking. S obzirom da još nije izumljen kapučino od 800 kuna, oni uglavnom traže totalno prozaične stvari poput direktne naplate kazne. Da građanstvo svako malo umire od straha jer je parkiralo na rizičnom ćošku, mjestu za invalide ili s jednom gumom na prvom pedlju zebre, opće je poznata stvar. Maniju oko izgradnje podzemnih garaža po gradskim jezgrama treba stoga isključivo shvatiti kao pokušaj subvencionirane psihoterapije od strane lokalnih vlasti. Sat psihića je još uvijek neuporedivo skuplji od sata parkinga u prvoj zoni.
Prpa od pothodnika
Kako većina gradskih huligana nema muda prijeći cestu ako ne vidi zebru, uglavnom se skupljaju po pothodnicima, gdje će podijeliti svoju frustraciju s vašim zubalom, okom ili jajima. Odrastanje u gradu je brutalno i ako niste spremni pustiti par kapi krvi bez ikakvog razloga, povoda ili svrhe, onda stvarno nemate ni najmanjeg pojma o mjestu u kojem živite. Da ne spominjemo kako vas mimiolazi čitav niz pitanja za razbibrigu na putu do doma. Tipa, hoće li naletjeti ergela skinsa i porazbacati mi facu ili tri Bad Blue Boysa koji će me sankcionirati zbog manjka nogometnog poleta.
Prpa od lifta
Istina, u gradu ste oslobođeni brige što mi ako crkne kombajn na petom hektaru. No zato vam može stati lift između dva kata i ono malo sapunice od života vam se izvrtjeti u par sekundi. Sva sreća da su iskustva tik do smrti tako rijetka pa ne moramo svako malo biti izloženi tom netalentiranom scenariju. Ljudi koji su čitav vijek proveli u visokim zgradama svejedno se užasavaju liftova, premda su šanse da će vas naprava pospremiti u grob manje nego da vas pogodi komad satelita. Razumijemo, kako izgledaju, liftovi fakat kao da nas imaju namjeru dokrajčiti.
Prpa od posranog balkona
Radišni ljudi na selu govno su pretvorili u biznis, no ideja da vam ptičurine gnoje po balkonu ne zvuči profitabilno kako god okrenete. Gradskim je golubovima najdraže kad se mogu guzicom potpisati po fasadi, još ako ima stakla, tim bolje. U prvi mah nitko ne misli o tome, no otiđite negdje na mjesec-dva i osvjedočite se sami. Banda letećih skvotera će vam prisvojiti sve dostupne nekretnine, i to na nevjerojatno umjetnički način.
Prpa od murje
Strah od policijske kontrole ulazi u kategoriju totalno iracionalnih strahova, nešto tipa straha od perilica za posuđe koje jedu malu djecu. Jerbo plava Na'vi škvadra s lizaljkama može vas globiti za što god joj padne na pamet. Nemaš pomoćnu žaruljicu za donje lijevo poziciono svjetlo? Aaa...ne može to tako gospodine. Još ako vam fali treći flaster u kutiji za prvu pomoć...Nego, fakat, svi koji su sjeli za volan u gradu okusili su prijeteći horor murje. Bilo da su bili pijani, drogirani, bez vozačke, u ukradenom autu ili prevozili nečiji leš na Jakuševac. Al ajde, mali šus adrenalina, ništa strašno.
Prpa od homicidalne fasade
Arhitektura ubija. Trebalo bi polijepiti nikotinsko upozorenje Ministarstva zdravstva po gomili zgrada gdje se fasada nasumično ljušti po glavama prolaznika. U Rijeci imaju 'nebodere smrti', a nije da se ne može doživjeti sasvim lijep građevinski kraj i po ostalim gradovima. Nije, naravno, dovoljno da vam se u svakom trenutku na tjeme može složiti cigla, crijep ili komad žbuke, umiruće zgrade moraju izgledati dovoljno jadno i propalo. Tek toliko da vas vizualno kazne zbog toga što ste još uvijek živi.
Prpa od manijaka
Tamo gdje muški svijet proživljava traume od batina, ženama se diže ono malo dlaka što im je ostalo nakon depilacije na pomisao o bizarnim likovima koji ih mogu zaskočiti iz mračnog haustora, žbuna ili s vjenčanog lista. OK, za ove zadnje nema spasa, ali stvarno nije veselo vraćati se sam doma u sitne sate, a među nogama nemati pišu. Ljudima svašta pada na pamet zbog tog minornog biološkog detalja, recimo pokazati vam sadržaj gaća, pratiti vas u stopu ili vam ostavljati poruke na brisačima. Na selu barem znate da je to tek pijani susjed kojem se prijebalo.
Prpa od zatvorene sendvičare
Ne možemo reći da su urbanim bićima noćni lovački nagoni totalno degenerirali. Dobili su tek nešto intelektualniju, upitnu formu: Gdje je najbliža sendvičara i radi li još? Strah od zatvorene ćevapare, kebabare ili koju već kuhinju trošite razvaljeni cugom u sitne sate najozbiljnija je stvar jer u šumi betona i željeza teško da ćete nabasati na nešto jestivo uz put. Što ne garantira da je izbrijani komad neprepoznatljivog mesa nešto jestiviji. No to ćete shvatiti tek sutra ujutro.
Prpa od podzemnih garaža
Život u gradu bi unatoč svemu nabrojanom bio totalna bajka kada biste još mogli biti ziher da vam netko sljedećeg jutra neće prokopati podzemnu garažu praktički pod tepihom. Ako su pod zagrebačkim Cvjetnim trgom mogli unatoč volji čitavog grada odlučiti napraviti parkiralište za automobile, onda će vama napraviti aerodrom u dnevnoj sobi bez pitanja, glasovanja i žmirečki. Grad je stanje svijesti, a ne natjecanje u provizijama, visini nebodera i svođenju svake moguće površine na njenu profitabilnost. Oni koji to ne kuže imaju gomilu neobrađenih njiva za usavršavanje svojih talenata.
