More, ljudi, obale, razbijeni fićeki i vešmašine pod vodom. Hrvatsku turističku ponudu s plakata upotpunjuje senzacionalna stvarnost našeg obalnog pojasa gdje se tamani kebab na gradele, gdje ekipa jurca na skuterima za vodu na dva metra od glava i gdje pregorena ekipa u japankama hvata rakove s kojima će se jednoga dana bakćati na odjelu za onkologiju. Evo kako sve dokazujemo da imamo smisla za sezonski humor
Redovi za trajekt
Škvadra iz Jadrolinije namjerno pušta ljude da se par sati tope na plus 35 u redu za trajekt jer se radi o izuzetnoj prilici za upoznavanje flore i faune uz cestu, stvari koje ljudima obično promiču brzinom od sto na sat. Uz prilaze trajektnim pristaništima trebalo bi podići par motela, kasina i javnih kuća, tek toliko da ljudi bez veze ne popuše pola godišnjeg odmora u kolonama. Kad već puše, nek' se i njima puši. Fair play, ništa manje.
Gume, vešmašine i ini kućanski aparati
Dakle, pored klasičnih plodova mora što migolje u vodi uz rivu – cipli, šparovi, plavi dizel, par suicidalnih algi koje još nisu migrirale na neka perspektivnija mjesta - pojedini gradovi odlučili su podebljati ponudu pa baciti unutra par guma, automobilskih kotača, vešmašinu ili, zašto ne, ramu bicikla. Dala bi se tu izroniti čitava kuhinja i kupaonica i prodati poput antiknih amfora. Neka, neka, pričekajmo koju godinu da stvari još dobiju na cijeni.
Lade i fićeki po provalijama
Bilo da se netko početkom sedamdesetih strmopizdio u provaliju ili je svojevoljno gurnuo svoju olupinu, zgodno je pogledati dok se vozite jadranskom magistralom - svaka druga uvala toga tipa ima svog fićega ili stojku u stanju zahrđale olupine. Dobro je to, razbiti malo mediteransku monotoniju crnogorice i kamenjara s par davnih primjeraka automobilske industrije. Trebalo bi sve te lokacije proglasiti tehničkim muzejima i poslati UNESCO-u molbu za zaštitu kulturnih dobara.
Zagorena ekipa
Nikada nisam skužio ljude koji se dođu na more skuriti u prva tri dana pa ležati kukajući u zamračenoj sobi sljedećih sedam, pa se onda dva dana prije odlaska oljušte, još jednom okupaju i – kući plačući. No, ima bisera kojima ne pada na pamet čamiti u apartmanu, pa se kočopere svojim budućim melanomom na stravu i užas okoline, kao da nam treba podsjetnik da je glupost smrtonosna. Al' ajde, bar se čovjek na trenutak osjeti kao neki Einstein.
Vatrogasni domovi postaju kina
Kako nam je infrastruktura ljetne ponude nula bodova, nije ništa senzacionalno da lokalno stanovništvo u tri ljetna mjeseca navrat-nanos redefinira svoj okoliš. Tako dvorišta postaju birtije, stol uz ulazna vrata mini supermarket, ekipa s 'cimerfraj' kartonom uz cestu turistička zajednica, a vatrogasni domovi otvorena kina. Tri daske na plaži se nazovu klub, a četiri pijane Čehinje odred za gangbang. OK, ne znamo kako se ovo zadnje tu zateklo, ali to bi trebalo što češće redefinirati.
Kebab na gradele
Zvon-zvon! Buđenje. Trke magaraca, skuša na gradele, maslinovo ulje? Ma daj se saberi... Gdje je kebabara i dućan koji ima Red Bull? Priča o mediteranskom načinu života, hranjenja i cuganja je otklokotala svoje. Čišćenje kostiju popušilo je pred mašinicom za brijanje mesa, umak od maslina, peršina i češnjaka pred pitanjem 'Bijeli ili crveni?', crno vino pred koktelom Red Bulla i viskija. Želite zaraditi pare na moru? Otvorite kebabaru.
Luđaci na skuterima za vodu
Kužim, nije neka fora debilirati se na vodenom skuteru na kilometar i kusur od kupača, gdje apsolutno nitko ne vidi tvoj bondovski potencijal... Zato treba adrenalin ispucati u što bližoj okolici nečije glave, ne bi li ostavio trajnu impresiju, ako već i ne odlučiš drito zgazit' nesretnika. Ideja: pod hitno uvesti psihotest za sve koji požele zajahati valove 80 na sat. Tek toliko da se vidi je li lik sposoban upravljati strojem ili će stroj upravljati njime, a potom i uposliti osoblje obližnje kirurgije izvan radnog vremena.
Kontrolori u međugradskim busevima
Kako zaraditi poštenu i časnu kontrolorsku napojnicu kad nitko ne cijeni uslugu provjeravanja karata? Na kontinentu izvan sezone to se rješava standardnim 'adje, daj za kavu i nemoj da te ponovno uhvatim'. U špici sezone u međugradskim autobusima na moru lokalni će Stipe ipak pocicati malo više od kave. Jer kako pogubljenom Nijemcu objasniti da vožnja bez karte nije okej, bez da ga oguliš za 500 kuna? Mislim, tu je jezična barijera, kulturni jaz, razlika u boji očiju... Treba prevaliti sve te komplikacije i civilizacijske zidove. A to, naravno, nije besplatno.
Đinđuve uz rivu
I zadnji grunger iz Seattlea zna da mu, ako želi majicu s Kurtom Cobainom, nema druge nego zapaliti do neke hrvatske rive. Trgovci su na moru toliko maštoviti da vam već dvadeset godina prodaju istog Boba Marleyja, jeftinu bižuteriju i mentalno unazađene poruke o seksu i pivu na majicama. Kakve to veze ima i sa čim? Dobro da nam ne pokušavaju uvaljati božićno drvce i par skija.
Zvjezdani brod
Klimaks hrvatskog turizma, kulturnoumjetnički koncentrat najboljeg što nam domovina iznjedrila, u ljetnim mjesecima pluta od luke do luke zagađujući more i zrak po klasičnoj formuli '2 u 1'. Brod s domaćim estradnim čudesima možda vuče inspiraciju od famoznog 'broda budala' bez kormilara, prilično raširene književne i likovne alegorije u 15. i 16. stoljeću. Trebalo bi ih pitati. Ne kužim. Nakon što su nas izdavili preko TV-a i radija izvan sezone, sada nam žele unerediti i ono malo ljetne dokolice. A i što rade te lokalne klape? Zašto se ne udruže i demonstriraju im kako se igra potapanja brodova? Bez brige, nitko neće stradati. Neke stvari plivaju na vodi.
