Kiša u boji
Da kiša može ne biti dosadno prozirna ili eventualno kisela, dokazao je slučaj u indijskoj pokrajini Kerali kada su od 25. srpnja do 23. rujna 2001. s neba lile obojane padaline. Izvještaji s terena uglavnom su spominjali crvenu, no pojedinci su bili svjedoci i žute, zelene i crne kiše. Navodno je bizarnim oborinama prethodio glasan grom i jaka svjetlost, a s drveća je počelo padati sivo spaljeno lišće. Stručnjaci koje je uposlila vlada posumnjali su na spore zemljane alge tipične za to područje, no drugi su dokazivali vanzemaljsko porijeklo boje. Do danas nije donesen uvjerljiv zaključak o tome što se dogodilo.

Mračna sila
Zašto se svemir širi unatoč gravitacijskoj sili, do danas nije prešlo razinu znanstvenofantastične metafore kojom se koriste najveći umovi astrofizike. Na djelu je 'mračna sila' koja je suprotstavljena gravitaciji te dominira kozmosom dvotrećinskom većinom, da se parlamentarno izrazimo. Priča je još zanimljivija, jerbo osim tamne sile, 30 posto svemira sačinjava i 'tamna materija' čija su svojstva toliko mračna da o njima nitko nema blagog pojma.

Spontano samospaljivanje
Da ljudi mogu sami od sebe eksplodirati i izvan holivudskih scenarija, demonstriralo je nekoliko probranih pojedinaca kroz povijest, a posebno šokantan slučaj zabilježen je 15. rujna 1982. kada je šezdesetjednogodišnja gospođa Jeannie Saffin iz Londona počela gorjeti iz čista mira za vrijeme popodnevne čajanke s gostima. Žena je sjedila na sofi i pretvorila se u plamenu buktinju ničim izazvana. Vatra se prvo stvorila oko lica i ruku, Jeannie se nije pomaknula, a otac ju je odveo do sudopera gdje je ugasio kćer plamenu, pritom i sebe prilično jako spalivši. Nesretnica je završila u komi, a potom i u vječnim lovištima. Tragovi gorenja bili su zabilježeni jedino na njezinu tijelu, ostatak sobe ostao je netaknut plamenom.

Riemannova hipoteza
Matematički institut Clay definirao je sedam 'milenijskih' matematičkih problema za koje je ponudio po milijun dolara u slučaju rješenja. Nedavno smo čitali kako je ruski lumen Grigorij Perelman riješio jedan od njih - Poincaréovu hipotezu – no čovjek nije ziher želi li milijun dolara. Što će mu, ima 43 godine, živi s mamom i rastura po matiši, čovjeku je apsolutno sve savršeno posloženo u životu u kojem bi financijski suficit samo unio pomutnju. Ipak, najvrući je problem od svih sedam, odsad šest, problema Riemannova hipoteza. Previše je složena za funboxovsko objašnjavanje, no recimo deskriptivno da u slučaju njezine istinitosti znači da se prosti brojevi javljaju s predvidljivom regularnošću. Ako je pogrešna, živimo u daleko kaotičnijem svijetu nego što nam se čini, gdje su ekstremni i neočekivani fenomeni mnogo učestaliji.

'Wow' signal
Radijski signal koji je zabilježio Jerry R. Ehman 15. kolovoza 1977. u Ohiju, tražeći teleskopom Big Ear tragove vanzemaljskog života, zvučao je doista fascinantno. Imao je sve oznake signala koji ne pripada Sunčevu sustavu i kakav se pretpostavlja da bi bio upućen od nekog oblika života. 'Prozor' koji Big Ear pokriva u svom kretanju iznosi 72 sekunde i 'wow' signal trajao je cijelo to vrijeme. Nikada kasnije nije zabilježen. Došao je iz konstelacije Strijelca.

Gdje je nestala Carroll A. Deering?
Žena se 31. siječnja 1921. uputila jedrenjakom u obilazak obale Sjeverne Karoline, no nikako da se vrati. Kada su spasilački brodovi pronašli plovilo, na njemu nisu našli nikoga, ni Carroll niti ikoga od članova posade. Stanje u kuhinji upućivalo je na to da je pripreman obrok za sljedeći dan, no ni jedna osobna stvar ekipe s palube, kao ni brodski dnevnik, nisu bili pronađeni. Budući da se brod nalazio u blizini Bermudskog trokuta, područja gdje su netragom nestajali avioni i plovila, mnogi su prebacili odgovornost na paranormalne sile, no postoji i teorija da je sve bila zavjera komunističkih Sovjeta.

Noina arka
Anomalija u blizini jednog od vrhova turske planine Ararat, a koja podsjeća na truplo broda, navela je nabožnu monoteističku ekipu na zaključak da se radi o ostacima Noine arke. Fenomen su snimili američki sateliti u nekoliko navrata između pedesetih i devedesetih, no do danas geologija nije objasnila o čemu je riječ. Je li se to stvarno mitski Noa parkirao bez dozvole i otišao na kebab?

Frederick Valentich
Australac očito porijeklom iz naših krajeva letio je toga dana svojom Cessnom 182L prema King Islandu. Bio je 21. listopada 1978. i pilot je odjednom oglasio kontroli leta da vidi nekakvu letjelicu koja se kreće iznad njega istom brzinom, a nije avion. Nešto dalje i dvadeset minuta ranije, Roy Manifold, vodoinstalater, stavio je svoj fotić na postolje u želji da slika zalazak sunca iznad vode. Kada je razvio slike, vidio je predmet koji velikom brzinom izlazi iz vode. Radijska veza Valenticha naglo je prekinuta riječima 'ovaj čudni zrakoplov opet leti iznad mene'. To je bilo to. Tip nikada nije pronađen, baš kao ni njegova Cessna. Neki sumnjaju da je inscenirao svoju smrt, drugi, naravno, da su ga otele superzgodne vanzemaljke u znanstvene svrhe.

Cesta Bimini
Podvodna stjenovita formacija u blizini otoka Sjeverni Bimini na Bahamima, koja izgleda kao popločani put, mnoge je navela na ideju da su konačno pronašli prve prave tragove Atlantide. Istina da se sedimentacijom školjki i pijeska slične strukture mogu stvoriti prirodno, no u slučaju Bimina postoji par intrigantnih detalja. Kao prvo, poredak je netipičan za prirodni fenomen kakav postoji i na nekoliko drugih mjesta, primjerice kod tasmanijskog otočja. Drugo, i važnije, američki vizionar i prorok koji se posebno bavio Atlantidom, 1938. izjavio je da će ekspedicije upravo tamo pronaći tragove podvodnih hramova. 'Očekujte otkrića oko 1968. ili 1969.', rekao je tada Edgar Cayce. Kamenje je pronađeno 1968. godine.

Šum taos
Riječ je o niskim frekvencijama koje se mogu čuti na brojnim mjestima, posebice u SAD-u, Velikoj Britaniji i na europskom kontinentu. Svjedoci ga opisuju kao zvuk dizel mašine u daljini, no problem je što ga ni mikrofoni ni antene ne mogu detektirati. Godine 1997. američki je kongres uposlio tim stručnjaka da konačno riješi zagonetku dubokog šuma koji su čuli žitelji malog grada Taos u Novom Meksiku. Bez uspjeha. Mnoge nemogućnost detektiranja zvuka pomoću visokoosjetljive opreme koja 'čuje' daleko više od ljudskih ušiju navodi na zaključak da šum nazvan taos bruji isključivo u ljudskim glavama. No ako je čisto subjektivan, pitanje je zašto se javlja kod velikog broja ljudi i na specifičnim mjestima. I pitanjima nikad kraja, za razliku od našeg uskrsnog 10 naj.