Jer ti to zaslužuješ
Radiš 12 sati dnevno, premorena, iscrpljena, na nogama i, nakon što si objesila veš i pospremila klince u krpe, naravno, zaslužuješ se mentalno osvježiti s par trač stupaca, tekstom o pet tajni ženskog orgazma, pričom o novoj senzacionalnoj dijeti i fotogalerijom posljednje Saint Laurentove kolekcije. Mala kockica šećera koju si marljivo zavrijedila. Što drugo govore idiotske parole 'Jer ti to zaslužuješ' ili, još bolja, 'To je baš za nas!'? Ako ti se zasluge mjere brojem obojanih stranica tuđih života i recepata za nešto što niti si bila niti ćeš biti, onda lijepo sve četiri u zrak i počni pisati ode lijenosti.

Premium, ekstra, deluxe
Već odavno ne kupujemo sokove od višnje, kreme za suhu kožu ili spužve za pranje posuđa. Ne. Kupujemo 'ono nešto'. Neuhvatljivi 'premium-deluxe-super-ekstra' element koji ovaj ili onaj artikl navodno posjeduje i koji je nezaobilazno otisnut masnim slovima na ambalaži. Značenje tih metafizičkih epiteta? Ne brinite, to još manje znaju proizvođači. No znaju da će vaša moždana masa već proizvesti neki magloviti smisao ili doživljaj te uputiti ručicu prema polici.

Bjelje od bijelog
Neki deterdženti peru veš, a neki otkrivaju nove boje u Sunčevom spektru. Recimo, svijetlobijelu. Toliko su dobri da jednostavno nije dovoljno da ispune funkciju nego vaše krpice teleportiraju u novu halucinogenu stvarnost od čijeg blještavila samo što ne pocrnite. Ili spužve koje u jednom brisu ne samo očiste štednjak, nego ga emajliraju, oboje, lakiraju i premažu sjajilom. Pa omekšivači iz kojih izlijeću leptirići i mirišu kao šuma, livada, slapovi Niagare i pazuh Coco Chanel istovremeno. Sve redom sredstva za čišćenje koja vam osim veša i kuhinje srede i život.

Veseli i zdravi bili
Dakle, nije tajna da je svaki proizvođač koji je skucao lovu za marketing, to učinio iz jednog jedinog razloga – otkrio je da njegov proizvod ima nadnaravna svojstva koja je odlučio besplatno podijeliti na tržištu. Pečeni pilići koji stvaraju obiteljsko zajedništvo, keksi koji klincima garantiraju sretno djetinjstvo, vode od kojih ćete biti zdravi sljedećih sto godina, automobili koji vas intimno povezuju s prerijama, divljinom i slobodom. Dakako, sva ta gomila neprocjenjivih i besplatnih duhovih darova ima par materijalnih aspekata za koje ćete iskrcati lovu.

Magični brojevi
Je l' čokolada ima 80 ili 85 posto kakaa? Mlijeko 3,2, 2,8 ili 1,5 posto masti? Ziher, otkad si na Coli Zero, frendovi te ne mogu prepoznati. Ono, izgledaš kao Ghandi na UN dijeti. Ljudskom je stvorenju neizrecivo lakše neurotski zbrajati i oduzimati kalorije, raditi usporedne tablice i tješiti se light jogurtom nego promijeniti živote navike. Znaju to i timovi stručnjaka koji se bave vašom predvidivom psihologijom, pa vam svesrdno prodaju utješne brojeve dok vama nikako ne ide u glavu zašto nakon pet godina konzumiranja kockica šećera sa samo šest kalorija i dijetalnih namaza vaša vaga i dalje škripi. U međuvremenu, ono što vama nije ušlo u glavu, ušlo je u nečiji džep.

Hmelj – test hrvatstva
Osim što obećavaju idilu, neki proizvodi izazivaju ono najbolje u nama. Ponos, herojstvo, domoljublje, spremnost na žrtvu, karakter... Recimo, boca piva od šest kuna. Ili možda imaš nešto protiv svog kvarta, ulice, lokalne pekare i dva para ljuljački u parku preko ceste, a? Da vidimo etiketu na flaši! Čovjeka bude malo sram što mu zemlju razvlače preko hmeljnih derivata i s patriotskom patetikom koja, znamo, genijalno radi na etanol.

Konkurencija bez lica
Još jedan trik iz ljupkog marketinškog arsenala sastoji se od usporedbe reklamiranog proizvoda s bezličnom konkurencijom. Pored amorfnih tubi, posuda ili kutija bez imena i naljepnice, predstavlja nam se supermoćni artikl koji razvaljuje ružne takmace. Inscenirani dvoboji s nepostojećim inferiornim proizvodima su neobično uvjerljivi i savršeno analogni tvrdnji da moja britvica brije bolje od tvog tucala za jaja. Aha! Ajde dokaži suprotno, frajeru.

Senzacionalna sniženja
E, kupio si šuze od soma kuna po cijeni od petsto? Bravo, fakat si genijalno prošao, a cipele ti u najboljem slučaju upravo toliko i vrijede. Vjerojatno bi i s dvostruko manjom cijenom - računajući troškove proizvodnje, transporta i marže preprodavača - još uvijek svi bili u plusu. Sniženja uglavnom nisu nikakva sniženja, nego postavljanje stvari u nešto realnije gabarite. Da tome nije tako, zdravoseljački je jasno da bi svaki trgovac popušio profit koji je zaradio prije popusta ili pak gadno zabrazdio u minus. Da ne pričamo kako nerijetko stvari već iz prve imaju prekriženu navodnu originalnu cijenu. Ukratko, može se solidno zaraditi na osjećaju da ste prošli jeftinije.

Kupovanje statusa
OK, da vidimo što ti kupuje potrošačka košarica natrpana nešto elitnijim brandovima... Znači, ne brstiš običnu, nego talijansku bio tjesteninu, pa uvozni kečap, pa oriđiđi umake za wok... Čekaj, gdje ti je kineski kikiriki za osam kuna? A da, Kina - još uvijek zvuči jeftino. Možda za 10-20 godina kad nas Kinezi počnu zapošljavati na baušteli. Od automobila, odjeće i pipa za kupaonicu do vrste kiselog zelja, ljudi će uglavnom platiti više ako mogu, jer ih to 'više' izdvaja iz okoline. Pobornicima kvalitete skidamo kapu, no u toj psihološkoj igri većina nikada neće razlučiti kuša li na jeziku, pod dupetom ili o čemu se već radi svoj elitizam ili pak kvalitetu proizvoda koji konzumira. Skuplje je a priori slađe. No, malo teorijsko upozorenje: kupovanje statusa prilično je rasprostranjeno po apsolutno svim ekonomskim staležima i ni po čemu vas ne izdvaja od ostatka ljudskog roda.

I Brad Pitt jede čips
Nema što ljudi neće pojesti, popiti ili staviti na sebe za šaku kuna, a kamoli za par milijuna dolara u debelom sponzorskom dealu. To što vaša omiljena zvijezda pred kamerama kupuje smrznutu ribu, gricka neki čips ili se maže ovom ili onom kremom govori o svemu – platežnoj moći branda, volji za lakom zaradom, vašoj povodljivosti na koju svi tržišni takmaci računaju s priličnim uspjehom - osim o samom proizvodu. Kupuje li naš estradni ribar Oliver smrznutu srdelu, a Severina drapa po voćnim jogurtima? Vrlo nevjerojatno. I savršeno nebitno.