Šopanje
Vrhunski zimski specijalitet zbog kojega se ne moramo brinuti da će itko ostati žedan na bijelom pokrivaču narodski je poznat kao šopanje snijegom. Bogomdana namirnica s neba najbolje se konzumira tako da vas netko sruši na pod i dok vi glumite otpor, natrpa vam usta s ljubavlju i pažnjom. Šopanje snijegom pretpostavlja minimalno dva igrača – doduše, možete probati i sami ako ste željni pažnje – no idealni način serviranja je kada se omanja grupica okomi na jednog. Sa zarobljenim nogama i rukama i blagim pritiskom na vilicu, nema toga što sretnik na leđima neće progutati i biti vam za to zahvalan ostatak života.

Snijeg u cipelama
A što tek reći za blaženstvo snijega u cipelama, kada vam se voda probija kroz čarapu i ljupko smrzava nožne prste. Snijeg može završiti u cipeli na sto načina, no ništa ne konkurira onom kada vam ga netko tamo podmetne prije nego što se obujete. Klincima koji su morali hodati po školi u papučama nemalo se puta dogodilo da nakon zadnjeg sada navuku cipele sa snježnim uloškom. Za to se, naravno, pobrinuo netko od dežurnih fakina koji se prokrijumčario u garderobu.

Snijeg za vratom
Obučeni u ski odijela, skafandere, buce, kape, šalove i zamotani do te mjere da još jedino možemo glumiti pingvine s cerebralnom paralizom naivno smo mislili da smo konačno totalno izolirani od bliskog susreta sa snijegom. Sve dok nam netko s leđa nije zavalio hrpu istog niz vrat. Zamislite kako vam se slijeva ledeni potočić od kralješka do kralješka, kako vam pretvara leđnu moždinu u sigu i nježno vam natapa rub gaćica. To je to. Nekima zimski san, nekima zimsko buđenje.

Ledenjače
Snijeg nema neki izraziti oružani potencijal i tek čekamo vijest da je netko nekog namlatio snježnom pahuljicom. OK, postoje standardne grude, no i to skoro pa ulazi u red maženja. Ipak, nije sve izgubljeno. Eksperti za bol namrijeli su nam tradiciju gruda s ledenom glazurom od kojih će vam se zgrčiti faca pa makar vas pogodile u najdeblje tkivo dupeta skriveno ispod 17 slojeva odjeće. Poberite je u glavu i zvijezde su vam zagarantirane. Ledenjače se najbolje rade golim rukama, tako da prvo normalno zamijesite grudu, a onda je još neko vrijeme polirate dlanovima po površini. Gornji sloj se tako blago otopi i stvrdne u led, a za ekstra učinak ostavite je da malo odleži sa strane. Naravno, informaciju vam dajemo iz isključivo znanstvenih razloga, ne pokušavajte je provjeriti u stvarnosti.

Instant klizaone
Čini se da su današnji klinci zaboravili na sve radosti lupanja glavom o led, uganuća zglobova i općenito svih varijanti priče kako se potrgati na obližnjem brdašcu i doći doma u masnicama i šepav. Odlična vijest i još jedan razlog više da spomenemo kako smo se nekada ubijali na ledu. Dakle, nakon što bi napadao snijeg, ekipa bi prolila vodu niz neku nakošenu površinu - bilo brdo, bio nasip, bio ulaz u garaže. Napravio bi se led te bi se škvadrica ozarenih lica zaletavala niz klizaonu na nogama, a nešto rjeđe potrbuške, na boku ili na leđima, ovisno o tome kako bi se tko raspao.

Skijanje s četiri metra visine
Nije to kao danas kada je ići na skijanje stvar minimalnog samopoštovanja pa ekipa doma napravi tri lonca sarme i šverca ih preko granice u nadi da za hranu neće morati potrošiti više od 5 eura u dva tjedna. No to ne znači da u minula vremena ljudi s parom skija i praznim frižiderom nisu odlazili na skijanje. Jesu, jesu. Na brdo iza zgrade. Jest da ne prelazi pet metara visine, ali što je to prema guštu spuštanja od 5 sekundi. Na koncu konca, tko je kriv brdu što nije više? Kvartovski skijaši sa svoje su strane dali maksimum. Sve bi odradili ful profesionalno. Izašli su iz ulaza u pancericama, sa štapovima, u skijaškom odijelu, masci, popeli se na petmetarski vrh, navukli skije, katolički se prekrižili, pogledali prema nebu i ostalo prepustili rekordno kratkim čarima gravitacije. Op, op, gotovo.

Gađanje buseva i tramvaja
Možda jedini veći gušt od gađanja drugih ljudskih bića je gađanje javnog prijevoza. Dođe ti nešto poput ledenog krštenja putnika koji se uspavani ili naslonjeni na staklo odjednom trgnu na tupi udar kugle snijega koja im se spljoštila centimetar od face. A i ono... Teško je fulat tramvaj tako da je svaka gruda maksimalno iskorištena. Zapravo bi sve trebalo shvatiti kao volontersko čišćenje vozila na koju se odvažuje samo posebno nesebična i socijalno osjetljiva mladež.

Pišanje po snijegu
Tko ugazi u govno u snijegu, fakat zaslužuje da ga se za kaznu doživotno deportira na neki tropski otok gdje će mu urođenice u toplesu i na smjene masirati tabane. Smeđe ili žute rupice u bijelom pokrivaču mnogim su kreativcima, redom muškog roda, dale ideju kako se istovremeno popišati i umjetnički se izraziti. Nacrtajte srce, ostavite inicijale, riješite kvadratnu jednadžbu ili napravite autoportret ukoliko ste baš svojski popili prije, štogod. Može pasti snijeg tisuću puta, i može
se muški rod pomokriti još sedam puta toliko, no malo tko će odoljeti a da se ne poigra nijansama žute i bijele.

Cuclanje siga
Svako dobro jelo zaslužuje još bolji desert. Tako nam je i zima namrijela nešto za zasladiti si život nakon što bi se, uz malu pomoć prijatelja, gurmanski najeli snijega. S rubova crijepova, retrovizora i kojekakvih metalnih prečki visile su sige, a bome vise još uvijek, taj vrhunski predmet za lizanje drito iz prirodne kuharice. Sige dolaze u bolesno puno okusa, Ledo im nije ni do koljena, a sve zavisi čime je prošla voda prije nego što se smznula. Je li to okus zahrđale bandere, blatobrana od Golfa, rukohvata vanjskih stepenica? Možda probrani buke drvenog naslonjača klupice ili, u najnovijoj varijanti, okus jadranskog mora? No nije sve u bacilima i bakterijama zbog kojih možda izbjegnete dva tjedna škole ili posla. Ima nešto i u čistim organskim sigama - čekamo da se neki bio uzgajivač na njima namlati para - ali za te treba potegnuti onkraj civilizacije.

Čišćenje
Nigdje zimska solidarnost ne dolazi toliko do izražaja nego kada susjed kojeg je zapao red da očisti snijeg pred zgradom netragom nestane. Dobra je vijest što većina zgrada udomljuje barem nekoliko hiperaktivnih besposličara koji doživljavaju ekstazu pri pomisli da negdje treba napraviti reda. S guštom će se primiti lopate umjesto vas, no, dakako, uz standardno brundanje i usputne prigovore, nešto bez čega bi doživjeli egzistencijalnu krizu i preselili se u Karlovac, po mogućnosti što bliže autobusnom kolodvoru. Jasno onda da nas nema kad nas zapadne red. Ne želimo nikome takav kraj.