Klofač
Riječ je o susjedu koji redovito mlatara po tepisima, po mogućnosti u ranim jutranjim satima. Poanta je višestruka. Prvo, da svima pokaže kako je higijenski osvješten. Drugo, da pošalje moralnu poruku spavačima da je ozbiljno shvatio pionirsku lekciju o radišnosti. Treće, da vam jednostavno ide na živce. Ta mu je vjerovatno najdraža jer zna on, a znaju i svi ostali, da je utjelovljuje savršeno.

Prozorko
Dakle, biće kojemu je prozorska daska uredno prljava osim dva omanja kruga koje dodiruje laktovima zadnjih par desetljeća. Susjed koji vječno visi na prozoru i život mu je ispunjen golubovima, lišćem, parkiranim autima i ljudskim tjemenima. Prije nego od njih ostane tek buljeći kostur na prozorskom oknu, trebalo bi ih zamoliti da napišu kroniku haustora. Ono, tko se, kada i kako vratio s posla pred 3.845 dana.

Pričalo
Ima ljudi koji se služe zvukom poput šišmiša ili delfina, ne bi li se orijentirali u prostoru, pa neprestano klepeću jezikom. Bilo da ih čujete preko zida, u hodniku, u noćnim morama. U usporedbi s njima tip koji se lati bušilice u nedjelju ujutro je med i mlijeko. Ma, nemojte krivo shvatiti, nema ništa loše u tome da se ljudska jedinka želi izraziti frekvencijom od 505 riječi u minuti, ali treba negdje povući crtu.

Gnojko
Kako su se zidali kvartovi u osamdesetima, tako je ostala gomila neobrađene zemlje nedaleko od zgrada te su ih okolni stanari pretvorili u uzgajališta krumpira, mladog luka, šljiva, salata, čega sve ne. Ilegalni vrtovi gdje su agrikulturno nadobudni pojednici podigli čak i prave mini kleti i vikendice bila su bogomdano mjesto za maloljetnu delikvenciju. Popaljivanje kukuruza, višanja, feferona, pokoje mrkve, bilo je svojedobno vrhunski način zabave, uz eventualne želučane tegobe. Ukratko, naš susjed – gnojko doživljava zgradu kao veliko spremište alata i gnojiva po kojoj hoda u čizmama, u jednoj ruci kantica, u drugoj grablje. Srce mu je, naravno, na obližnjoj njivi od 10 četvornih metara.

Diler
E sad, ima susjeda koji fakat imaju njive i štale većih razmjera na svojim rodnim grudama ili ih ima neka uža rodbina, pa svako malo obilaze stanove nudeći domaće uratke sa sela po rekordno povoljnim cijenama. To se dila s čvarcima, kobasama, špekom, maslinovim uljem, smokvama, vinom, svim blagom božjim, sve živa vaga, sve sto posto domaće i sve sto i jedan posto lutrija.

Kramarko
Jedan od susjedskih klasika je definitivno tip koji svakoga jutra turira staru kramu pola sata ili barem toliko dok ne bude ziher da je probudio i zadnju mačku i štakora. I umjesto da se na kućnom savjetu dogovore da se čovjeku doživotno zabrani nošenje ključeva od auta, susjedstvo uglavnom regira stavljanjem jastuka na glavu i litanijom kletvi i uroka. No, kako će vam reći svaki guru ili duhovnjak, najljepše je dan započeti molitvom.

Automoto fetišist
U uskom genetskom srodstvu s prethodnim, susjed – fetišist svoje talente neće ispucati ujutro, već poslijepodne ili navečer kada će fascinirano obilaziti svoju mašinu te glancati svaku prečku felge i dezinficirati svaki čepić zračnice. Potom će kontemplirati svoje vozilo pod kutem od 7.200 stupnjeva dok mu ne otkažu žlijezde za proizvodnju endorfina, dopamina i testosterona. Nakon vizulanih orgija od par sati, naš će motofetišist položiti glavu na jastuk i sanjati kako su on i njegova pila ostali sami na svijetu.

Nadrkanko
Postoje susjedi za koje ne znaš hoće li svaki put kad ih sretneš počiniti samoubojstvo ili će možda ipak to učiniti tebi. Gunđala, nezadovoljnici, škvadra koja ne može izustiti pozdrav na stepenicama sve da im s megafonom na milimetar od uha zaurlaš 'Dobar dan'. Kao da činjenica da moramo živjeti jedni kraj drugih na pola metra nije dovoljno turobna, još je moraju popratiti svojom obješenom facom i pogledom cucka kojem je netko oteo zadnju žlundru.

Birokratsko zanovijetalo
Ekipa koja kad vidi nahereni prekidač za svjetlo ili jednu disfunckonalnu žarulju, brže bolje zove predsjednika kućnog savjeta. Pa onda lijepe upozorenja i obavijesti na ulaznim vratima ili sastavljaju liste za čišćenje snijega. Pa su konstantno s rukom u zraku na sastancima stanara. Sve kao da im je zgrada neprocjenjiva obiteljska zlatnina koju su naslijedili od ćukunbake i sada paze na svako zrnce prašine. Ili još bolje, kad da je haustor konc-logor, a oni Hitlerovi supervizori od posebnog povjerenja. Zaobilaziti u širokom luku i s još širim smješkom.

Bacač čikova
Zaokružujemo susjedsku idilu s jednim od opakijih tipova koji vam se mogu naguziti iznad glave. Pogađate, radi se o susjedu koji vaš balkon ili terasu doživljava kao pepeljaru te ste redovito zasuti oborinama čikova s nekog od viših katova. Bude tu i vrećica, kriški mortadele, čačkalica, koštica od marelica ili bresaka... Nemojte čistiti tjedan dana i trebat će vam ralica. Ma da je i jedan opušak, previše je. Kako to riješiti efikasno i bez krvi? Jednostavno - obratite se tipu iz prethodnog paragrafa. Sve nam to govori o bolnoj istini susjedovanja. Kakvi god da su nam susjedi, uključno i naša malenkost, nakako se svi bolesno nadopunjujemo.