Zubar
Jedan od lajt-motiva za opravdanje izostanka po školama i faksevima je legendarno: 'Bio sam kod zubara'. Stvar je toliko puta ponovljena da vam savjetujemo da čak i ako ste bili kod zubara, izmislite nešto drugo. Na stomatologiji bi definitivno trebali uvesti kolegij 'Kako da preimenujemo struku i zadržimo klijentelu'. Koliki su samo zubari dali svoj nesvjesni obol izvanškolskim aktivnostima svih vrsta, od opijanja na Sljemenu, do ping-ponga u obližnjem parku za vrijeme testa iz matematike. Stvarno bi im trebalo dići plaketu na ulazima u škole.

Zastoj
Prozirna laž br. 2 zove se zastoj. Ono, pukla guma na tramvaju pa ja zakasnio na predsat. Ili, bus ispao iz šina. Reći da kasniš zbog zastoja ima otprilike istu snagu uvjerljivosti. Najbolje od svega, zastoji stvarno postoje, samo što se događaju onda kada nam najmanje trebaju. Recimo, kada kasniš na prvi spoj s komadom. Reci i njoj da je bio zastoj pa ćeš odjednom čuti kako to luzerski zvuči.

Na sastanku
Produženi sastanci, vikend na team-buildingu, dobro da ne kažeš ženi da si bio na radnim akcijama Brčko-Banovići pa da te zato nije bilo doma. Radne obaveze su omiljeno sredstvo mazanja očiju po brakovima i čini se kao da ljudi toleriraju radoholičarske izgovore koji se uostalom mogu uz malo volje lako provjeriti. Zašto? Pa zato što ih je zapravo baš briga gdje je ta svinja od tipa koji nema barem toliko poštovanja da smisli jaču fabulu.

Mobilna geografija
Telekomunikacijske laži su totalno novi žanr. Polje mogućnosti koje nam se otvorilo u zadnjih desetljeće i kusur u svrhu mimoilaženja činjenica putem mobitela je fascinantno. Uvijek možeš nekome provaliti da si u Gundulićevoj, a zapravo si u Palmotićevoj. Ili da si u Zagrebu, a zapravo si s ljubavnicom zbrisao u romantičnu Kutinu. Iz tog razloga, nemoj se pretjerano trsiti oko toga da nekome preko mobitela objašnjavaš gdje se točno nalaziš u svrhu ovog ili onog opravdanja. Nitko ti više ne vjeruje.

Nisam dobio SMS
A ne nisi. Mobilne mreže tu i tamo štekaju, ali u 99,99 % slučajeva to se neće dogoditi kada primiš nekakav ključni SMS. Bolje reci da si nepismen i da nisi skužio što ti je osoba napisala, bit će više šanse da ti povjeruje. Fora da nisi primio poruku i zato propustio nešto napraviti je onak... megalomanski loša. Ne možeš probleme svaljivati na visokorazvijenu elektromagnetsku mrežu u koju je netko uložio milijarde kuna. To je pretenciozno.

Nisam čuo da zvoni
Dakle, nisi se javio na telefon jer si upravo utrpavao svoje enzime i inu staničnu građu negdje gdje ne smiješ, a onda si joj poslije prodao priču da nisi čuo zvonjavu. I taman kada si stavio točku na svoje opravdanje, zove te frend, a telefon ti zvoni kao sirena za opći potop. Gle, nemoj lagati da ne čuješ zvonjavu, jer koji bi klinac nosio mobitel sa sobom podešen tako da ne čuje kada te netko zove. Tak' možeš furati i bananu u džepu i pretvarati se da je iPhone 4. A možda to i radiš?

Mama mi je u bolnici
Ima nešto ful gnjusno u ideji da se izvačiš na izmišljene boleštine i tegobe svojih bližnjih. Je li to mama koja je iščašila kuk ili baka koju je ćopio infarkt. Koliko si samo rodbine već fiktivno pokopao, poslao na intenzivnu ili navrat-nanos vozio u ambulantu. Kad ti se to stvarno i dogodi, još ćeš pomisliti - koji šit, baš mi sad za ništa ne treba. Taman kada bi nekome za promjenu i rekao istinu, nema nikog koga zanima. Koji bed.

Uganuo sam nogu
A možeš i sam glumiti bolesnika, no pripazi. Jedan trenutak dekoncentracije i piši kući propalo je. Znači, ako si odlučio šepati na desnu nogu, onda se toga i drži, a ne da si mijenjaš dijagnozu svakih pola sata, pa počneš povlačiti lijevu ili nakriviš vrat jer si već zaboravio što si točno uganuo.

Muljanje murji
Šanse da ćeš ispasti glup i jadan nigdje nisu toliko izvjesne kao kod pokušaja laganja policiji. Reći da si bio vezan da nisi prošao kroz crveno, da si vozio manje, da si popio samo dvije pive... Sve su to vrlo provjerljivi podaci odmah na licu mjesta, sa svim popratnim materijalnim dokazima. Jedina stvar koju možeš eventualno prokrijumčariti kao istinu je ta da si majmun. Recimo, u devedesetima je policija bila na specijalnom zadatku legitimirati sve što se micalo na dvije noge i podsjećalo na ljudsko biće o kojem su čitali u udžbenicima. Bilo je vrlo elegantno slagati svoje podatke u slučaju da nemaš osobnu. No baš u trenutku kad si rekao da si Petar Petrović iz Petrove 5, rođen 5. 5. 1955, tip se ambiciozno primio walkie-talkieja i potražio te u popisu stanovništva. Bed.

Nisam ja
Kada ti propadne svaka ideja za izvlačenje dupeta, ne brigaj. Uvijek možeš probati s onom vječno neuništivom: 'Nisam ja!' Možda ti neće povjerovati, ali ćeš ostavit dojam tolikog retardinja da će ti se to uzeti kao olakotna okolnost.