Jedna od vrlo specifičnih pojava na hrvatskom glazbenom nebu bila je eksplozija pjevača i pjevačica koji su u vrlo kratkom roku klepali pjesmuljke dance ritmova koji su postajali instant hitovi, a kasnije su jednako brzo i zaboravljeni. E.T. s Vannom, I. Bee (danas samo Ivana Banfić), Senna M, Velina, Kasandra, Nina Badrić, Dalia, Mandi, Sandi, Nikita, Simplicia, Ella i mnogi drugi za koje danas ne možete ni čuti, vrtjeli su se na svim radijskim postajama.

Grunge

Dok su Hrvatsku osvajali jeftini i jednostavni sintisajzeri i sampleri, na svu sreću iz Seattlea je do nas došao novi alternativni glazbeni pravac koji je komercijalni uspjeh postigao nakon objave Nirvaninog albuma ‘Nevermind’ i albuma ‘Ten’ Pearl Jama. Osim njih taj su period obilježili i Mudhoney, Soundgarden, Alice in Chains i drugi bendovi do kojih se u ratnoj i postratnoj Hrvatskoj teško dolazilo. Ne treba zaboraviti ni film ‘Singles’ iz 1992. čija se radnja temeljila upravo na toj glazbenoj sceni, a u sporednim su se ulogama pojavili i članovi Pearl Jama, Soundgardena i Alice in Chains.

Discman

Onako kako su walkman i kazete obilježili osamdesete, tako je devedesete obilježila pojava discmana i CD-a. Nije ipak svatko imao discman jer je to podrazumijevalo da pritom ima i dovoljno novaca za kupovinu CD-a ili da posjeduje liniju s CD playerom. Premda je nakon premotavanja kazeta na koje smo do tad bili naviknuti pojava CD-a izazvala oduševljenje, discman ipak nije predugo trajao budući da je bio i vrlo nespretan i prevelik za nošenje.

VHS i videoteke

Videokazete u devedesetima nisu bile nikakva novost. Dotad je većina kućanstava već imala videorekorder, a VHS-ovi su se snimali i dijelili naveliko. No ono što je još u devedesetima bilo vrlo popularno, a danas je izumrla vrsta, jesu videoteke. Odlazak u videoteku bila je gotovo svakodnevnica tisuće tinejdžera, no problem je bio što se film morao vratiti već sljedeći dan inače se plaćala zakasnina. Na svu sreću, kvartovske videoteke nisu bile povezane pa bismo se uvijek mogli učlaniti u neku novu u kojoj nemamo zakasninu ako bismo u jednoj prekardašili.

‘Beverly Hills’

Točno 1990. američka je televizija počela prikazivati seriju ‘Beverly Hills, 90210’ koja je osvojila njihove tinejdžere, a ubrzo ju je otkupila i Hrvatska televizija pa se pojavila i u domovima hrvatskih tinejdžera. Uvid u prilično fensi život tamošnjih klinaca, njihove spletke i intrige i način života osvojio je našu publiku, a zahvaljujući poučnim elementima koje je serija problematizirala, poput alkoholizma, obiteljskog nasilja, zlouporabe droga, tinejdžerske trudnoće i depresije, anoreksije, abortusa i mnogih drugih tema, ni roditelji nisu imali ništa protiv da im djeca vise pred televizijom dok traje ‘Beverly Hills’. Ubrzo se pojavila i inačica za malo starije, ‘Melrose Place’, no serija nije postigla uspjeh poput prethodnice.

‘Baywatch’

Kad nam je Pamela Anderson u crvenom badiću s popunjenim poprsjem pretrčala preko televizijskih ekrana, nitko nije ostao ravnodušan. Premda je većini odmah bilo jasno da ‘Spasilačka služba’, kako smo preveli ‘Baywatch’, nije materijal za filmske anale, ta je TV serija s Davidom Hasselhoffom u glavnoj ulozi s vremenom postala jedna od najgledanijih serija na svijetu. Pretpostavljamo da su na to ipak najviše utjecali visoko rezani badići, glumice utegnutih tijela i ugodno (i najčešće umjetno) popunjenih grudi i minimalna količina odjeće.

MTV, Hit depo i magazin Bravo

Kako god okrenemo, kraj osamdesetih i početak devedesetih otvorio nam je neke prozore u svijet. Prvi je za to bio zaslužan Bravo, najveći njemački tinejdžerski magazin. Kad se probio na naše tržište, premda je još uvijek bio nepreveden pa ga uglavnom nismo mogli pomno čitati, približio nam je aktualnu pop kulturu u svakom pogledu. Tada smo mogli konačno čuti za nove bendove na svjetskoj sceni, a istu privilegiju pružio nam je i krajem osamdesetih MTV, a od 1990. 'Hit depo' na HTV-u. Premda još uvijek nismo imali internet da u nekoliko klikova saznamo cijelu diskografiju nekog benda, a onda možda i kupimo u tri poteza novi album, ovo je ipak bila velika stvar za tinejdžere tih godina.

Auto škola za 100 maraka

S razvojem privatnog u gospodarstvu devedesetih su se mahom počele otvarati privatne autoškole. Nicale su poput gljiva, a uvjeti koje je trebalo ispuniti i nisu bili baš pretjerano strogi pa su mnoge imale samo jednog zaposlenog koji je ujedno bio i vlasnik škole. No ono što je tada zbilja bilo puno drugačije jest cijena. Početkom devedesetih ste vozačku dozvolu mogli dobiti za cijenu od 100 maraka, sve uključeno, i dobili biste je tek nakon što ste uplatili cjelokupan iznos. Do kraja tih godina cijena se popela na 1.000 maraka, a danas doseže i 1.000 eura.

Fiksni telefoni i mobiteli s osnovnim funkcijama

Devedesete su godine obilježile i Motoroline i Nokijine ‘cigle’. Premda nam je danas smiješno prisjetiti se kako su ti prvi mobiteli izgledali, kako su bili nezgrapni i veliki, ipak im treba priznati jedno - imali su svoju svrhu i s tom su svrhom svi bili zadovoljni. Zvanje, i u tom smislu dostupnost, bila je novost i bilo nam je dovoljno da možemo okrenuti nečiji broj ili da netko nas može dobiti i kad ne sjedimo kod kuće kraj fiksnog telefona.

Nazivi ulica

Vrhunac preimenovanja ulica i trgova, kako u cijeloj Hrvatskoj, tako i u Zagrebu, događao se između 1993. i 1995. godine, a u 20 godina došlo je do 500-tinjak preimenovanja. Trg Republike postao je Trg bana Josipa Jelačića, Ulica proleterskih brigada preimenovana je u Vukovarsku ulicu, Ulica socijalističke revolucije u Zvonimirovu, Lenjingradska ulica u Novu cestu, Končarova je ulica dobila dva imena, Braće Oreški je postala Republike Austrije, Prilaz JNA Deželićev prilaz itd. Moglo bi se reći da su devedesete u tom segmentu urbanizma donijele zbilja velike promjene.