Jednako kao što ljudi žale što su propustili neku ljubavnu priliku ili što nisu pojeli još jedan komad čokoladne torte, tako i štakori mogu doživjeti osjećaj žaljenja, pokazalo je novo istraživanje
Kad su štakore stavili u poziciju da biraju između dvije prostorije u kojima su se nalazile različite vrste hrane, oni su odmah odabrali bolju opciju, požurili su se smazati bolju hranu i pritom su bili spremni duže čekati za ono što su smatrali poželjnijim obrokom, otkrili su znanstvenici. Osim toga, moždana aktivnost štakora predstavljala je propuštenu priliku, što sugerira da su životinje, u stvari, doživjele žaljenje zbog izbora
David Redish, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Minnesota u Minneapolisu i autor studije objavljene u časopisu Nature Neuroscience, rekao je da štakori predstavljaju ‘ono što je moglo biti’. Nijedno drugo istraživanje nije dokazalo da ijedna životinja osim čovjeka osjeća žaljenje premda su se neke dotaknule te mogućnosti.
Restoran za štakore
Kako uopće definirati žaljenje? Štakore ne možemo pitati žale li za čime. no čak i da možemo, odgovor ne bi bio pouzdan, kao što nije sto posto pouzdano govori li čovjek istinu kad kaže da za nečim žali.
Redish je za Live Science rekao da je vrlo važno razlikovati žaljenje od razočaranja. Žaljenje se javlja kad napravimo pogrešku, ali shvaćamo da je postojala i druga opcija koja bi dala bolje rezultate, rekao je. Razočaranje je osjećaj da ‘svijet jednostavno nije dovoljno dobar kao što ste se nadali, ali to nužno nije vaša greška’.
Kako bi ispitali osjećaju li štakori žaljenje, Redish i njegov student Adam Steiner organizirali su nešto poput ‘restorana za životinje’, ograđeni prostor s putovima koji vode u prostorije s različitim vrstama hrane. Ispred svake prostorije štakori su trebali čekati da dođu do hrane i, zanimljivo, kad im je u pitanju bila omiljena hrana, bili su spremni čekati puno duže. Štakori su imali sat vremena za istraživanje nastambe, ali smo u jednom smjeru.
Štakorsko žaljenje
Ako je štakor prošao prostoriju s omiljenom hranom samo zato što je u sljedećoj morao kraće čekati da dođe do obroka, redovito bi vratio pogled na prostoriju s omiljenom hranom. I ne samo to! Štakori su se požurili pojesti odabranu hranu, baš kao što bi to učinio i čovjek koji žali zbog svog odabira, no svejedno bi i sljedeći put odabrali ‘lošiju hranu’.
No nije sve bazirano na ponašanju štakora. Znanstvenici su pratili i električne impulse mozga tijekom pokusa, od neurona do orbitofrontalnog korteksa, dijela mozga koji je kod ljudi aktivan kad osjećaju žaljenje. Dešifriranje ovih signala omogućio je istraživačima da ‘pročitaju misli’ štakorima, rekao je Redish i da shvate kako se radi o žaljenju, a ne razočaranju.
Ako štakori osjećaju žaljenje, što je s drugim životinjama? Redish smatra da su svi sisavci sposobni za osjećaje jer su mozgovi iste strukture kao kod štakora i ljudi. ‘Žaljenje doživljavamo kao nešto posve ljudski i kognitivno, ali vidimo da su recimo štakori puno sposobniji za spoznaje nego što smo mislili’, rekao je.
