Prije nekoliko dana dio britanske javnosti ustao je na noge zbog vulgarnih božićnih čestitki koje se mogu kupiti u nekim trgovačkim lancima i dizajnerskim dućanima, a koje svojim adresatima žele 'Merry fucking Christmas' ili 'Fucking miserable Christmas'. Dakako, to je za progresivniju ekipu kojoj monotone i očekivane tradicionalne čestitke idu na jetra. Ostalima su uvijek na raspolaganju crteži snjegovića, jaslica, seoske idile ukrašeni zlatnom bojom i popraćeni uobičajenim čestitarskim riječima.

Izradu prve božićne čestitke naručio je 1843. godine Sir Henry Cole u Londonu, a bila je rad ilustratora Callcotta Horsleyja. Prikazivala je obitelj s malim djetetom kako pije vino, i odmah je popraćena lavinom kontroverzi, no pokazala se dovoljno popularnom da Sir Cole naruči odmah 2.500 komada, a prodavale su se za po jedan šiling svaka.

Malo očekivano, ali prve božićne čestitke nisu prikazivale nikakvu religioznu scenu, čak ni prizor vezan za zimsko doba godine. Uglavnom je bilo riječi o cvijeću, vilama, djeci, životinjama ili crtežu koji je svojim bojama upućivao na dolazak proljeća. U to vijeme još nisu postojale razglednice, tako da se puno pažnje posvećivalo izradi samog crteža.

U Americi je prvu božićnu čestitku otisnuo Louis Prang, koji je ubrzo i bankrotirao jer su njegove visoko razrađene ilustracije jeftino imitirali drugi prozvođači, koji su mu doslovno oteli tržište.

Prvi i Drugi svjetski rat učinili su da se na blagdanskim čestitkama sve češće javljaju rodoljubne teme, dok su pedesete obilježili likovi iz crtića i provokativni humor. Premda su danas prisutnije i jeftinije nego ikad, božićne čestitke su izgubile dobar dio svoje popularnosti zahvaljujući novim tehnologijama, ponajprije e-mailu. Ipak, prodano ih je skoro dvije milijarde u 2005. godini u Americi, dok su se neki proizvođači prešli na dizajn e-čestitki, koje si blagdanski razgaljena ekipa može slati do mile volje putem internetske pošte.

Osim čestitki koje su u slobodnoj cirkulaciji na tržištu, svima nam je poznat i fenomen službenih božićnih čestitki. Bilo da je riječ o institucijama, predsjednicima, kraljicama ili lokalnoj buregdžinici, za Božić veliki i mali biznisi i ljudi imaju potrebu čestitati svima oko sebe. Prvu službenu božićnu čestitku dala je izraditi britanska kraljica Viktorija, dok je 1953. američki predsjednik Eisenhower započeo seriju čestitki iz Bijele kuće.

Službeno čestitanje anonimnim masama dobilo je u naše vrijeme izraziti komercijalni aspekt te više ne postoji firma koja drži do sebe, a da nam ne bi za Božić odjednom poželjela sve naj ovo i naj ono. S novinskih stranica ili TV ekrana izgleda kao da nam čitav registar tvrtki Trgovačkog suda želi sreću i blagostanje. Što reći, ful smo dirnuti.