Austrijski i britanski znanstvenici tvrde da su i praljudi imali svoju inačicu kina. Pećinski crteži koji imaju slijed urezani na mjestima sa specifičnim zvučnim svojstvima prema novom istraživanju bili su dio audiovizualne predstave
Znanstvenici sa sveučilišta u Cambridgeu u Velikoj Britaniji i Sveučilišta primijenjene znanosti Sankt Poelten u Austriji trenutačno pokušavaju rekreirati što se događalo u brončanom dobu u pećinama širom svijeta te tako dokazati svoju teoriju o prahistorijskom kinu. Naime, austrijski i britanski znanstvenici smatraju da su pećinski crteži bili dio drevnih audiovizualnih predstava.
'Crteži na stijenama, prema našem mišljenju, nisu samo slike, već dio audiovizualnog performansa. Naravno, pomične slike još nisu postojale, no slijed događaja bio je poput animacije. Cijela predstava nije bila samo za oči, već i za uši gledatelja. To mislimo zato što je eho vrlo specifičan gotovo na svim mjestima na kojima smo našli takve crteže', kaže Frederick Baker koji radi za Arheološki i antropološki muzej u sklopu sveučilišta u Cambridgeu.
Da dokažu svoju teoriju, znanstvenici su pokrenuli Projekt prahistorijskog kina u suradnji s njemačkim sveučilištem Bauhaus tako što će korištenjem računalne tehnologije rekreirati ove 'filmove'. Prahistorijski hitovi stari od šest do tri tisuće godina obično sadrže borbe, ples i lov, no gotovo nikad ne pokazuju smrt ili žene.
Ovaj projekt trenutačno se odvija u Valcamonici u sjevernoj Italiji gdje je najveća koncentracija crteža.