Kajol cijele dane provodi u igri s kraljevskim kobrama, a s njima čak jede i spava. Voli ih, kaže, više i od ljudi pa je zbog toga napustila školu.

Ljubav prema ovim smrtonosnim zmijama osmogodišnjakinja duguje svome ocu, s kojim ih često odlazi loviti. Ugriz zmije preživjela je nekoliko puta, a od pogibelji kojoj ju je izložio, spasio ju je upravo tata.

Njega ugrizi otrovnica nikada nisu zabrinjavali, jer je od svog učitelja naučio raditi biljne pripravke. Osim vjere u učitelja, nadu polaže i u Boga, jer kako kaže: 'Ako on kaže da mora umrijeti, mi tu ne možemo ništa učiniti'.

Protiv ljudskog otrova biljni pripravci vjerojatno su nemoćni, ali nadajmo se ipak da će Bog pomoći malenoj Kajol pronaći neku ljepotu i u ljudima te je izvući iz opasnog društva, pa makar ono bilo i kraljevsko.