Stvari su nekad bile jednostavne: dinosauri su obično prikazivani sivi ili smeđi, tako je dobrim dijelom bilo čak i u pažljivo realiziranom serijalu 'Jurski park'. No, sada se vjeruje da su te drevne životinje koje je kataklizma zbrisala sa Zemlje, bili živih boja, često tijela prekrivenih perjem. Koje su onda boje bili dinosauri i kako to znamo?
Najzaslužniji za tu promjenu je profesor Jakob Vinther s britanskog sveučilišta u Bristolu, koji je razriješio zagonetku nastalu kad su 1996. pronađeni prvi fosilizirani ostaci perja dinosaura. Ispitivanje tih fosila je otkrilo u njima mikroskopski male okrugle strukture za koje su mnogi vjerovali da su u pitanju fosilizirane bakterije.
vezane vijesti
U to vrijeme Vinther se bavio nečim sasvim drukčijim: istraživao je pretke današnjih sipa i hobotnica. Otkrio je da fosilizirani ostaci crnila imaju istu strukturu kao kad biste danas - prije kuhanja crnog rižota - pod mikroskop stavili upravo izvađenu 'tintu' friško ulovljenih morskih glavonožaca: savršeno okrugle kuglice.
Te kuglice zapravo su mikroskopski mjehuri melanina, pigmenta koji daje boju kosi, koži, perju i očima u životinjskom svijetu. To su bile upravo one kuglice koje su pogrešno shvaćene kao bakterije u perju dinosaura. Dotad se smatralo da pigment ne može preživjeti proces fosilizacije, ali su Vinther i drugi koji su se time bavili dokazali ne samo da mogu preživjeti, nego nam mogu reći i koja je bila boja pojedine izumrle životinje. Razlog je to što melanin ne dolazi samo u savršenim kuglicama, kao kod sipe ili hobotnice, nego i u drugim oblicima od kojih svaki proizvodi drugu boju. Tako je dovoljno usporediti nađene fosile s pigmentima u današnjih životinja, i po sličnom obliku zaključiti koje je boje bio koji fosil.
Kad se to otkrilo, dalje je sve bilo relativno lako, kad god bi uspjeli u fosilima izdvojiti pigment dokučili bi i boju dinosaura. Zanimljivo, neki od dinosaura s izrazito krvoločnom i grabežljivom reputacijom bili su među najšarenijima. Sjećate se velociraptora koji u prvom 'Jurskom parku' u onoj briljantnoj sceni love djecu po kuhinji? Vinther je utvrdio da su - nasuprot prikazu u tom filmskom spektaklu - bili pokriveni perjem, i sasvim nalik pticama. I većina njihovih srodnika bila je nalik njima. Drugi dinosauri su, pak, imali složen sustav kamuflaže, ili kitnjaste perjane repove, krugove oko očiju, neki su se od grabežljivaca skrivali tako što bi im dijelovi tijela koji nisu izloženi suncu bili svjetliji...
Ukratko, mnogo je ovisilo o tome koliko je koja od tih drevnih životinja bila ugrožena od nekih još većih i snažnijih. Vinther je, primjerice, u svojim istupima logično ustvrdio da su velike životinje poput slonova ili nosoroga 'jednobojne' baš zbog toga što ih nitko ne ugrožava. S druge strane, stvarni Jurski park bio bi pun čudnovatih šarenih životinja s oklopom ili perjem ili ljuskama, koji su se mogli skrivati bojama ili njima zastrašivati neprijatelje. Ukratko, još strašnije nego na filmu.
