Sasvim ste sigurno čuli za ljude koji postaju toliko opsjednuti nekom javnom osobom da ponekad postaju uvjereni da imaju 'stvarni' odnos s njom? Ta vrsta opsesije u stručnoj se terminologiji zove paradruštveni odnos, kada osoba razvija jednostranu intimnu vezu s nekim koga u stvarnosti nikada neće upoznati, naprosto zato što ga svaki dan vidi na, recimo, televiziji
Zaluđenost nekom javno eksponiranom osobom svakako pali sve lampice na uzbunu, no internet mijenja način na koji psiholozi gledaju na taj fenomen. U virtualnom svijetu društvenih mreža izraz 'paradruštveni odnos' dobio je, naime, novu dimenziju – mnoge javno eksponirane osobe redovito održavaju kontakte s fanovima putem različitih internetskih platformi, a ta vrsta komunikacije, s mogućnošću pristupa 24 sata na dan sedam dana u tjednu, dodatno pojačava intenzitet uvjerljivosti paradruštvenih odnosa i privlači sve više ljudi takvoj vrsti povezivanja.
vezane vijesti
Stručnjaci ističu da jednostrana društvena interakcija ustvari uopće ne mora biti nešto loše – dapače, u eri pandemije pokazala se kao vrlo popularan, lako dostupan i izrazito učinkovit mehanizam koji je mnogim ljudima pomogao da prežive samoću i izolaciju te čak i da u potpunosti izbjegnu traumu.
Kao i mnogi drugi izrazi s ishodištima u psihologiji, termin paradruštveni odnos povremeno se spominje na TikToku ili Twiteru, pojavljuje u internetskim statistikama o našem ponašanju online, u znanstvenim člancima o mentalnim bolestima, u pričama o samoći i alijenaciji koje imamo zahvaliti kapitalizmu.
Prema definiciji, u paradruštvenom odnosu pojedinac ulaže ogromnu količinu energije, vremena i emocija u nekoga koga obično ne poznaje. Mnogi se ljudi često osjećaju kao da su u vezi sa svojim omiljenim blogerima, guruima društvenih medija ili čak televizijskim voditeljem ili voditeljicom. Iako to ne zvuči kao nešto što bismo preporučili prijateljima, novija istraživanja pokazuju da paradruštveni odnosi i povezivanja u mnogim suvremenim društvenim obrascima imaju sve važniju ulogu te da, osobito u posljednje dvije godine pandemije, kako se rapidno smanjila naša povezanost s našom stvarnom društvenom okolinom, fiktivna jednostrana online interakcija može predstavljati važan izvor stabilnosti i sigurnosti.
Ranije se smatralo da su ovakvi odnosi rezervirani za usamljene i emocionalno zakržljale osobe. No, u doba društvenih medija, kada više ne morate biti licem u lice s nekom osobom da biste imali uspješnu interakciju, promijenila se sama definicija odnosa, pa su tako i jednostrane društvene aktivnosti eksplodirale: mnogi ljudi neprekidno objavljuju komentare ili fotografije na društvenim mrežama, dijeleći detalje svoje svakodnevnice na internetskim platformama. Tako, kad otvorite primjerice Facebook ili Instagram, sve vrvi tanjurima s dnevnim jelovnicima osoba koje možda i ne poznajete, prizorima mjesta koja obilaze i knjiga koje čitaju, storyjima i objavama u kojima ćete saznati sve o njihovoj djeci ili kućnim ljubimcima i njihovim bolestima ili uspjesima.
Istina, oni broje lajkove i poznatih i nepoznatih, dok 'pravi' paradruštveni odnosi ne podrazumijevaju tu vrstu feedbacka, no princip je isti – ljudima nešto nedostaje i to nastoje kompenzirati, uvjeravajući sebe da odnos nije jednostran – da ono što odašilju nekamo i stigne. To im je važno, tako razvijaju osjećaj povezanosti s drugima, smanjuju osjećaj alijenacije i izoliranosti, razvijaju pozitivne emocije, a uz sve to, njihova se društvena mreža širi.
Nekad se ovakva vrsta odnosa smatrala patološkom, no psiholozi ističu kako osjećaj povezanosti s nekim, čak i u odnosu u kojemu gotovo sve projiciramo iz vlastitih emotivnih potreba, može biti itekako koristan. Internet ljudima nudi osjećaj pripadnosti i, iako mnoge studije pokazuju da društveni mediji kod nekih mogu pogoršati osjećaj izoliranosti i depresije, za neke oni predstavljaju jedinu priliku za povezivanje s drugima. Osnažuju ih, omogućuju im da se osjećaju dijelom zajednice.
Jedini problem s jednostrano pogonjenim odnosima je to što uključuju vrlo složene emotivne mehanizme koji zahtijevaju izrazitu samosvijest i samokontrolu kako se ne bi pretvorili u nešto jako pogrešno i jako štetno.
Stoga, ako ste i sami u paradruštvenoj 'vezi', sve dok dobivate nešto zauzvrat i dokle god vas to ne ograničava u normalnom životu, ako vam to daje neku unutarnju snagu, ako vas takav odnos inspirira, nasmijava ili samo pruža osjećaj da niste sami, taj odnos – tvrde psiholozi – ima gotovo jednaku vrijednost kao i bilo koji drugi odnos na svijetu, stvaran ili umišljen.
I, kad sljedeći put poželite odfrendati nekoga jer je opet objavio fotografiju svojeg ručka, sjetite se – lajkajte mu objavu. Pomoći ćete mu da se osjeća bolje. A možda ćete se i vi osjećati bolje.
