Hibridni i električni automobili pune stupce raznih svjetskih i hrvatskih medija, uz zaključak kako su idealno rješenje za gradski prijevoz jer ne zagađuju okoliš, a imaju dovoljan doseg bez potrebe dodatnog, ponekad dugotrajnog punjenja struje. Već se govori kako će klasični termički motori biti zabranjeni poslije 2035. godine
Znači postoji jasna slika budućnosti prijevoza na četiri kotača, a što je sa motociklima i naročito skuterima danas? Taj dio opće slike budućnosti transporta znatno je slabije prezentiran široj javnosti i nekako prolazi pomalo nezapaženo, iako je riječ o važnom segmentu. Dovoljno je primjerice pogledati kako izgleda čekanje paljenja zelenog svijetla na semaforu na bilo kojem raskršću u Rimu, Parizu ili nekoj drugoj europskoj metropoli. Nekoliko prvih redova popunjavaju dvokotači (najčešće razne vrste skutera), a tek onda dolaze na red automobili. Gradske metropole koje su zapravo i najosjetljivije kada su u pitanju automobilski i ini ispusi u velikoj mjeri su preplavljene skuterima kao najpraktičnijim oblikom transporta, a pritom se rijetko spominje kako danas stoji njihova elektrifikacija.
Doduše to 'zanemarivanje' može se shvatiti i u nekom pozitivnom kontekstu, naime skuteri niti s klasičnim termičkim benzinskim motorima ne predstavljaju glavni izvor zagađenja i možda upravo stoga nisu prvi na listi 'odstrela' zelenih aktivista, ali i druge javnosti. Ipak postoji li danas električna alternativa Vespama koje poznajemo već više od 75 godina? Odgovor je vrlo jasan, postoji. Ako smo već spomenuli jedan model po kojem je zapravo naziv dobila čitava kategorija dvokotača (nešto slično se može usporediti s nazivom Jeep i terenskim vozilima), onda treba naglasiti kako proizvođač Vespe Piaggio već na tržištu nudi svoje potpuno elektrificirane skutere.
Postoje dva važna kriterija da bi se ti električni skuteri 'primili' na tržištu: prvi je doseg od oko 50 kilometara, a drugi da mogu razvijati brzinu koju imaju klasični skuteri s termičkim motorima od 50 ccm. Čini se kako su s razvojem tehnologija oba ta kriterija zadovoljena. Tako primjerice jedan Piaggiov električni model nudi doseg od čak 100 kilometara, dok istovremeno može razvijati najveću brzinu od 80 km/h.
Zašto su važna upravo ta dva kriterija? Doseg od pedesetak kilometara je neophodan kako biste zapravo mogli prijeći neophodnu kilometražu bez dodatnog punjenja i odradili sve dnevne gradske potrebe. Statistike pokazuju da prosječni vozač ne prelazi više od tridesetak kilometara dnevno i upravo zbog toga je tih pedesetak dovoljna rezerva za svakodnevnu sigurnu vožnju. Brzina je važna da možete pratiti ostale sudionike u prometu, jer je ponekad frustrirajuće da vas obilazi zglobni autobus na uskim gradskim prometnicama. Zato je uvijek dobro odlučiti se za električni model koji ima tu rezervu u brzini.
Česti je problem kod električnih vozila samo punjenje baterija koje na klasičnu utičnicu zna potrajati i više od 20 sati. Kod električnih skutera tih problema zapravo nema, jer kako su u pitanju baterije sa znatno manjim kapacitetima, onda i punjenje traje razumno vrijeme i nema tog modela koji se neće napuniti preko noći na običnoj svakodnevnoj utičnici. A ujedno i eventualno nadopunjavanje je znatno brže.
Cijene električnih skutera kreću su se u okviru termičkih modela od 125 ccm. To znači da su nešto više nego kod modela od 50 ccm koji se mogu uspoređivati po performansama, ali treba uzeti u obzir kako se ipak svakodnevno štedi na gorivu, a cijene benzina su doslovno poletjele u nebo posljednjih mjeseci i neće se vjerojatno više spuštati.
Električni su skuteri sigurna budućnost gradskog prometa, ali već i sadašnjost kao alternativa koju se isplati istražiti.