Bojana Gregorić Vejzović (1972.) kći je poznate hrvatske glumice Božidarke Frait i producenta Borisa Gregorića, te unuka dr. Pavla Gregorića, poznatoga političara, liječnika i vijećnika AVNOJ-a. Završila je klavir i Školu za klasični balet, te kao članica Baleta HNK-a Zagreb od 1988. do 1990. plesala solo i ansambl uloge u većini predstava koje su tada bile na repertoaru. Glumu je diplomirala 1997. na ADU u Zagrebu.

Za svoja kazališna ostvarenja osvojila je niz prestižnih nagrada, među kojima nagradu Marul, Rektorovu nagradu, te dva puta Nagradu Hrvatskog glumišta. Četiri je puta nagrađena Večernjakovom Zlatnom ružom, a između ostalih, ovjenčana je i nagradama Zlatni Histrion, Orlando, Zlatni smijeh, te Gavellinom nagradom. U braku je s poznatim glumcem Enesom Vejzovićem, s kojim ima dvoje djece. Niz uloga ostvarila je i u predstavama izvan matične Gavelle, gdje trenutno igra u autorskim projektima 'Hotel Zagorje', 'Zagreb 2020.' i 'Obavezan smjer'. Upravo je na Novoj TV gledamo u novoj sezoni popularne emisije 'Ples sa zvijezdama'.

Ples sa zvijezdama je počeo i, kako se čini, krenulo je otpočetka izvrsno, već od prve emisije ste oduševili i publiku i žiri, u sjajnom ste društvu. Vjerujem da je rad na takvom projektu svakako priličan izazov?

- Lijepo je opet zaplesati, tim više što učim nešto u čemu se nisam nikad okušala. Divno je natjecati se sa samim sobom, iskušavati osobne granice požrtvovnosti za ljepotu izvedbe. Takve nas situacije podsjećaju na ono čemu nas u mladosti uče, da rad i predanost stvaraju dobre rezultate. Izvrsno se slažem s partnerom Gordanom Voglešom, otpočetka smo sjajno kliknuli! Ambiciozan je i želi u potpunosti iskoristiti potencijale koje imam.

Vi ste zapravo u kazalištu i počeli kao balerina. Kako to da ste se ipak odlučili za glumu? Pročitala sam negdje da je balet odlična priprema za glumu, jer vas prisiljava da se čitavo vrijeme smiješite unatoč boli i naporu…

- Ne bih se baš složila s time, dapače, rekla bih da balet i gluma nemaju nikakve međusobne veze. Plesačka, pomalo egzaltirana ekspresivnost, je jedno, dok je u glumi, znate kako se kaže – manje uvijek više. Možda može pomoći kod mjuzikla, zbog fizičke spreme. Od baleta sam odustala iz prozaičnoga razloga – zbog povrede kuka na predstavi 'Labuđe jezero' – i nisam nikada požalila.

Što, duboko u sebi, očekujete od teatra i od sebe u teatru? U tom smislu, što je gluma za vas, odakle ona izvire u vama?

- Teško je verbalizirati proces nastajanja uloge ili prepoznavanje karaktera unutar samoga sebe. Uvijek je to neka vrsta igre, naivne s jedne strane, a opet je riječ o složenom procesu psihološkog traženja, svjesnom ulasku u iščašenost nečijeg uma i razmišljanja. Kako je Fellini znao govoriti, 'Umjetnik mora nastaniti priču, i važna je vjerodostojnost, a ne kako je do toga došao'.

Tko su vaši uzori, tko vaši kreativni preci, ne samo u glumi, već i u životu?

- Moja prva inspiracija i životni uzor definitivno je moja majka, ali postoje mnogi kojima se divim i od kojih učim. Glumački je posao uvijek simbioza s partnerima na pozornici.

Je li vam to što vam je majka poznata hrvatska glumica možda ponekad predstavljalo i opterećenje? Koliko vas je upravo to odredilo, u profesionalnom i u privatnom smislu?

- Moja je majka ikona, nezamjenjiva, nitko ju ne može naslijediti. Takvi umjetnici rijetko se rađaju. Ali moj je put u kazalištu, a njezin put bio je isključivo film, pa su naši putovi zapravo vrlo različiti. No, njezina mi podrška znači neizmjerno puno, kako na počecima, tako i sada. Tako da mi biti kći Božidarke Frajt nije nikada predstavljalo opterećenje. Možda mi je umjetnost zbog toga bila nešto bližom, ali to je ipak poziv s kojim se čovjek rađa.

Kompletan članak pročitajte u tiskanom izdanju Jet-set magazina koji se na kioscima pojavljuje krajem mjeseca