Povijest često krije manje ili više izmišljene mitove. Primjerice, je li Marie Antoinette, francuska kraljica kasnije pogubljena u žaru revolucije, doista izrekla onu zloglasnu rečenicu 'Neka jedu kolače' kad su joj rekli da su podanici krune toliko siromašni da ne mogu kupiti kruha. Odgovor ne može biti jednostavniji: nije.
Za početak, čak i citat koji joj se pripisuje doživio je nešto prenapuhivanja u prijevodu s francuskog. Izvorno, navodno je rekla 'Qu'ils mangent de la brioche', ili 'neka jedu brioche'. Naravno, kad bi citat bio autentičan, ne bi puno promijenio na značenju time što je brioche ipak nešto skromniji od predodžbe koju imamo kad kažemo 'kolači'. Posebno francuski. I dalje govori da je kraljica bahata bogatašica bez ikakvog kontakta s realnim svijetom.
Zato je mnogo važnije da ne postoji ni jedan dokaz da je Marie Antoinette uistinu rekla išta takvoga. Profesorica Denise Maior-Barron sa sveučilišta Claremont u Kaliforniji, koja izučava suvremene predodžbe o nekadašnjoj francuskoj vladarici, tvrdi da kraljica nikad nije rekla ništa sličnog. Dapače, kaže da je prikaz Marie Antoinette kao svemoćne gospodarice dvora, čiji je muž Louis XVI. obični pijun u njezinim rukama, sasvim pogrešna.
Zanimljivo, legenda o bahatoj poruci Marie Antoinette ne potječe iz vremena Francuske revolucije 1789., kad je osuđena na smrt i pogubljena s mužem. U sljedećih stotinjak godina odnosi snaga i režimi u Francuskoj mijenjali su se, a priča o kraljici i kolačima pojavila se tek u vrijeme Treće republike 1870. U to vrijeme su republikanci, nakon što su uspješno svrgnuli Napoleona III koji je upravo izgubio rat protiv Pruske, pokrenuli su kampanju da dodatno naruše reputaciju Marie Antoinette, čime su sasvim srušili bilo kakvu ideju o obnovi monarhije. Mit o kolačima poslužio im je kao naručen.
Osim toga, utvrđeno je da je izreka o kolačima (ili brioche, kako vam drago) zapravo literarni proizvod. Zapisao je filozof i pisac Jean-Jacques Rousseau, čije su ideje značajno utjecale na revolucionare, i to još 1767. U šestoj knjizi njegovih 'Ispovijedi', Rousseau pripisuje rečenicu jednom od svojih fiktivnih likova, pripadnika francuske aristokracije 18. stoljeća. Na taj način rečenica je postala simbol obrasca ponašanja tadašnjeg plemstva, a omrznuta Marie Antoinette bila je prava osoba da predstavlja cijelu klasu koju je trebalo svrgnuti. I legenda je rođena.
Prof. Maior-Barron sve povezuje i sa seksizmom, bez obzira što o Francuskoj revoluciji volimo misliti kao o dolasku novoga vremena nasuprot vjerski zatucanom srednjem vijeku. Zapravo, jedna od temeljnih odrednica revolucije bila je isključivanje žena iz bilo kakvog političkog života. Prof. Robert Gildea sa sveučilišta Oxford kaže da, jasno, žene nisu bile ni blizu oslobođenju u današnjem smislu u vrijeme Louisa XVI, ali su kao supruge ili čak i ljubavnice mogle imati neku neslužbenu politčku moć. Revolucionari su htjeli zatvoriti i ta blago odškrinuta vrata. Uostalom, u valu pogubljenja stradala je i Olympe de Gouges, autorica Deklaracije o pravima žena i o građanstvu žena. Tako je i Marie Antoinette bila optužena za stjecanje previše moći nad svojim suprugom. Tračevi su se širili munjevito, od rastrošnosti do promiskuiteta, govorilo se da joj je i vlastiti sin jedan od ljubavnika.
Izreka o kolačima (ili brioche, kako vam drago) zapravo je literarni proizvod. Zapisao je filozof i pisac Jean-Jacques Rousseau, čije su ideje značajno utjecale na revolucionare, i to još 1767. U šestoj knjizi njegovih 'Ispovijedi', Rousseau pripisuje rečenicu jednom od svojih fiktivnih likova, pripadnika francuske aristokracije 18. stoljeća. Na taj način rečenica je postala simbol obrasca ponašanja tadašnjeg plemstva, a omrznuta Marie Antoinette bila je prava osoba da predstavlja cijelu klasu koju je trebalo svrgnuti. I legenda je rođena.