Boce koje vam javljaju da su se ispraznile, flasteri koji signaliziraju prestanak krvarenja, izgubljeni nakit koji šalje svoju lokaciju - već desetljećima futuristi najavljuju da će svaki predmet kojim se koristimo u svakodnevnom životu u budućnosti biti opremljen mikroračunalom koje će mu omogućiti da postane u određenoj mjeri 'pametan'.
Uvjet za to je razvoj sićušnih superjeftinih programibilnih plastičnih procesora, a taj bi uvjet uskoro mogao biti ispunjen. Da bi mikroelektronika postala doista sveprisutna, potrebno je proizvesti procesore u milijardama primjeraka po cijeni nižoj od jednog eurocenta po komadu. I ranije je bilo pokušaja proizvodnje jeftinih mikroprocesora, ali nitko nije došao ni blizu te čarobne brojke.
vezane vijesti
Sada je transatlantski tim stručnjaka - znanstvenici s američkog Sveučilišta Illinois Urbana-Champaign i inženjeri britanske tvrtke PragmatIC Semiconductor - odlučio iskušati novi pristup kako bi superjeftini plastični procesori postali stvarnost. Oni su uspjeli maksimalno pojednostaviti arhitekturu uređaja i izraditi procesor pomoću fleksibilnog tankog filma poluvodiča indij galij cink oksida (IGZO), koji se može izraditi na plastici i nastavlja raditi čak i kada je savijen oko polumjera od jednog milimetara.
'Savitljiva elektronika godinama je bila mala istraživačka niša, a sada smo spremni i za mainstream', rekao je vođa američko-britanskog tima Rakesh Kumar. Kako bi dodatno smanjili uređaje, umjesto za 16-bitne ili 32-bitne procesore, oni su se odlučili za 4-bitne, a također su odvojili memoriju koja pohranjuje upute od memorije koja pohranjuje podatke. To je napravljeno nauštrb funkcionalnosti, ali od superjeftinih plastičnih procesora ionako se ne očekuju čuda.
Sve je to rezultiralo 4-bitnim FlexiCoreom od 5,6 četvornih milimetara sastavljenim od samo 2104 poluvodiča, što je otprilike jednako broju tranzistora u mikroprocesoru Intelu 4004 iz 1971. godine.
'Općenito govoreći, uspjeli smo pojednostaviti dizajn FlexiCorea prilagođavajući ga potrebama fleksibilnih aplikacija, koje su obično jednostavne u smislu računalnih zahtjeva', rekao je Kumar.
Pokusna proizvodnja pokazala je obećavajuće rezultate: 81 posto proizvedenih sićušnih 4-bitnih procesora ispravno je funkcioniralo, što je u ovoj fazi razvoja vrlo dobar učinak. Postavlja se pitanje zašto se superjeftini programibilni procesori ne proizvode od silicija, kao što je slučaj s 'normalnim' procesorima? Odgovor je jednostavan: silicij je preskup i nije savitljiv.
Kako bilo, trenutak u kojemu ćemo moći 'komunicirati' i s najmanjim predmetima koji nas okružuju sve je bliži.
