Duž istočnih obala japanskog otočja teče jedna od najsnažnijih oceanskih struja. Poznata kao Kuroshio, ta golema podvodna rijeka posjeduje gotovo neiscrpne energetske potencijale, a japanski inženjeri vjeruju da su napokon pronašli način kako ih i iskoristiti.
Japan je zemlja koja gotovo da i nema prirodnih uvjeta za razvoj obnovljive energije. Čitava površina te gusto naseljene zemlje iskorištena je na ovaj ili onaj način, pa nema prostora za solarne elektrane ili velike parkove vjetroturbina. Nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011. godine vlada u Tokiju odustala je od nuklearne energije, pa svoje velike energetske potrebe zemlja uglavnom ispunjava uvozom fosilnih goriva. Međutim, u svjetlu sve veće globalne nesigurnosti u opskrbi naftom i plinom, te imperativa prelaska na zelenu energiju, energetska budućnost Japana postaje sve neizvjesnija.
vezane vijesti
Rješenje bi možda moglo biti u iskorištavanju moćne oceanske struje koja brzinom od oko osam kilometara na sat svake sekunde postojano uz obale Japana nosi oko 60 milijuna kubičnih metara vode. Procjenjuje se da bi se od te podvodne rijeke moglo generirati oko 200 gigavata električne energije, što je otprilike dvije trećine trenutnih kapaciteta proizvodnje energije u Zemlji izlazećeg sunca.
Prvi korak prema iskorištavanju tog energetskog potencijala nedavno je napravila japanska tvrtka IHI Corporation, koja je nakon višegodišnjih istraživanja - u suradnji s javnim Institutom za tehnološki razvoj (NEDO) - u pokusni rad pustila golemu podvodnu turbinu koja bi trebala iskorištavati barem djelić energije Kuroshija. Neobična struktura teška 330 tona s tri povezana čelična cilindra duljine od oko 20 metara s 11-metarskim lopaticama turbine, trebala bi testirati teoretske postavke i ekonomsku opravdanost čitavog pothvata.
Nakon što je sličan uređaj proveo prethodne tri i pol godine na morskom dnu, prototip turbine pod nazivom Kairyu usidren je na otprilike 50 metara ispod površine oceana u vodama kod jugozapadne obale Japana. Stabilnost mu osigurava okretanje lopatica turbine u suprotnim smjerovima, a dizajniran je tako da se može okretati u smjeru struje kako bi maksimalno iskorištavao njezin potencijal. Pri protoku vode brzinom između jednog i dva metra u sekundi, Kairyu je sposoban generirati ukupno 100 kilovata energije. To se ne čini puno u usporedbi s prosječnom pučinskom vjetroturbinom koja generira 3,6 megavata, ali ako se pokus pokaže uspješnim, japanski stručnjaci najavljuju izgradnju Kairyuova 'velikog brata' s 20-metarskim lopaticama, koji bi trebao proizvoditi respektabilna 2 megavata energije.
Ako sve bude išlo po planu, Japan bi već u sljedećem desetljeću mogao imati čitavu farmu podvodnih turbina koje bi proizvodile električnu energiju, a s napretkom znanosti o materijalima i boljim razumijevanjem morskog okoliša, buduće inačice Kairyua mogle bi biti još daleko učinkovitije. Ipak, treba biti vrlo oprezan: svi projekti iskorištavanja morskih struja i valova, te plime i oseke, dosad su u pravilu završavali neuspjehom.
