Dobra je novinarska praksa da je za razgovor s nekim sugovornikom potreban nekakav povod, a naš najprevođeniji i najizvođeniji književnik i dramatičar Miro Gavran za Jet Set je ponudio nekoliko povoda. Na scenu je nedavno donio novu predstavu 'Glasnogovornik', objavio je poemu 'Obrana Jeruzalema', a prije otprilike pola godine imenovan je novim predsjednikom Matice hrvatske.
Čini se da kao da je ovaj kreativac nakon pandemije odlučio nadoknaditi sve propušteno, pa još ubaciti u petu brzinu. I prije je Gavrana najlakše bilo predstaviti brojkama. Djela su mu prevedena na više od 40 jezika. Njegove knjige su imale više od 250 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi. I sada je tome pridodao još jednu premijeru.
vezane vijesti
'Glasnogovornik' je predstava ponešto drugačijeg pristupa nego neke Gavranove koje su joj prethodile. Oštrija je, aktualna i kao da poziva svaku političku opciju da je pogleda, a potencijalno se u njoj i prepozna.
'Poticaj za pisanje Glasnogovornika ponudila mi je naša neposredna politička realnost, ali ne samo naša, slično je i u mnogim europskim zemljama. Visok stupanj manipulacije koji karakterizira suvremenu politiku kod nas i u svijetu, stvorila je u meni želju za progovoriti o odnosu starog iskusnog političara i mladića koji tek ulazi u politički život. Iako je u pitanju uvjetno rečeno drama, publika se svo vrijeme smije jer prepoznaje našu političku realnost, koju ja prikazujem bez ikakve poštede', kaže Gavran za Jet Set.‚
Neki gledatelji su ovom predstavom ostali iznenađeni jer su proteklih godina navikli na njegove komedije, iako je on osamdesetih godina u kazališni svijet ušao upravo s političkim dramama. Očito je i danas dozrio trenutak za takve drame u njegovu opusu pa se postavlja pitanje kako on vidi tu borbu 'malog čovjeka', naoko nemoćnog u političkoj kaljuži?
'Za mene su svi ljudi istodobno i mali i veliki, bez obzira gdje se nalaze na društvenoj ljestvici. Baš svaki čovjek u svome poslu, u nekim egzistencijalnim situacijama, mora donijeti odluke koje će ga definirati kao pozitivca ili kao negativca. Vjerujem da drama pogađa u srž naših suvremenih iskušenja i dilema i da se svaki gledatelj može s prikazanim situacijama s lakoćom identificirati. Usto, potrudio sam se da to ne bude samo drama o licu i naličju naše suvremene politike, nego uvjerljiva životna priča dvojice ljudi čije se sudbine uzajamno uvjetuju na neočekivan način', opisuje naš književnik i dramatičar.
Reference na suvremeno okruženje i aktualne izazove, ali kroz njegovu perspektivu, Gavran donosi i u knjizi 'Obrana Jeruzalema' pa je očito da je u njegovu radu nastupila neka nova faza.
'Ova godina je za mene ispala nekako prekretničkom kada je pisanje u pitanju, tako da sam pred publiku izišao s knjigom od stotinjak stranica, koja je u stvari poema u deset pjevanja. U njoj se izravno referiram na našu suvremenost i sve zablude kroz koje u novije vrijeme prolazi suvremeni zapadni čovjek. U biti je to žestoka kritika liberalno-kapitalističkog stila života u kome su se izgubile osnovne životne vrijednosti , te je to i poziv na svojevrsno buđenje i obranu svih onih vrijednosti koje simbolizira Jeruzalem, o čemu je na lijep način u pogovoru knjige progovorio Mario Kolar', zadovoljan je Gavran, čiju je poemu i kritika vrlo pozitivno dočekala.
Dodaje da mu je jedna neformalna pohvala stigla i iz Dubrovnika od čovjeka kome se 'Obrana Jeruzalema' toliko svidjela da je kupio deset primjeraka i darovao ih prijateljima. Književno djelo, poput predstave, filma ili skladbe, ističe pisac, mora nas dodirnuti, mora pokrenuti naše emocije i propitati naš pogled na svijet, inače je to tek isprazni ukras. Taj neposredni komentar naše stvarnosti bilo mu je, naglašava, lakše postići poemom nego romanom. A zanimljiva priča stoji iza osobe koja ga je nadahnula na pisanje Obrane Jeruzalema.
'Poema je nadahnuta riječima brata Bogoljuba koji je isposnik, živi u drvenoj kućici na rubu jednoga sela na nešto manje od sat vožnje od Beograda. Bogoljub je preobraćenik koji je devedesetih godina proveo sedam godina kao isposnik u Palestini i u Jeruzalemu. Bogoljub mi se prije 17 godina javio jednim lijepim pismom preko moga beogradskog izdavača Dragana Stojkovića, nakon što je pročitao moj roman 'Krstitelj', koji mu se jako svidio. Nakon toga smo se dopisivali, a kada su mu kupili mobitel počeli smo često razgovarati, pa i po sat vremena', započinje Gavran svoju priču o nadahnutim kontaktima koje je imao s Bogoljubom.
Kaže da je prije jedanaest godina, kada je u Teatru Madlenianum imao premijeru drame 'Tajna Grete Garbo' s Tanjom Bošković u naslovnoj ulozi, napokon otišao do Bogoljuba i uživo ga upoznao. Otad svaki Gavranov posjet Beogradu uključuje i susret s Bogoljubom, čije su riječi iznimno snažne i opominjuće, jer je to 'čovjek koji dnevno provede po petnaest sati u molitvi i druženju s Biblijom i svetim knjigama, a njegovi stavovi i svojevrsne propovjedi često nalikuju propovijedima najžešćih starozavjetnih proroka'.
'Doista je Bogoljub bio izravno nadahnuće za ovu poemu i čim sam je završio njemu sam je poslao na čitanje, pa na kraju knjige uvrstio i njegov kratki komentar. Neki su čitajući tu moju knjigu pomislili da je Bogoljub fikcionalni lik. Kada ga čovjek upozna, dojmovi su tako snažni da ga je nemoguće usporediti s nekim drugim koga smo u životu susreli. Mnogi glumci i umjetnici iz Srbije upoznali su Bogoljuba nakon što sam im ja govorio o njemu, kod njega dolaze poslušati njegovu riječ ne samo pravoslavci, nego i katolici, a često i ateisti koji osjećaju želju poslušati čovjeka koji ima drugačiji pogled na ovaj svijet od svih knjiga koje su čitali, od svih ljudi s kojima su se susreli', opisuje Gavran tog osebujnog čovjeka koji je očito mnogima inspiracija, pa je tako bio i inspiracija za poemu.
No uz svoju kreativnu svakodnevicu, Miro Gavran preuzeo je i vođenje Matice hrvatske. Osvrnuo se na to kako mu je 'legla' ova naoko menadžerska uloga. Ili je i ona kreativna?
'U proteklih 180 godina koliko postoji Matica hrvatska, misija te najstarije kulturne udruge u Hrvata ostala je ista: skrb za hrvatsku književnost, jezik, prosvjetu, znanost i gospodarstvo. S vremenom se samo sredstva i metode mijenjaju, stoga ja sa svojim timom nastojim modernizirati Maticu i učiniti je čim bliskijom današnjem vremenu i mladim ljudima, pa smo kupili dvije kamere, pokrenuli podcast, upravo završili dvadesetominutni film o povijesti Matice, pokrenuli smo sučeljavanja na kojima stručno i otvoreno tematiziramo najvažnije stvari koje nas se tiču: od uvođenja eura, demografije, sigurnosnog aspekta migrantske politike, pa do položaja Hrvata u BiH. Budući da su predsjednici Matice hrvatske često bili upravo književnici, sjetimo se samo Ivana Mažuranića, Dragutina Domjanića, Gustava Krkleca ili Vlade Gotovca, usudio sam se povjerovati da je književni i matičin angažman sličnog kreativnog izvora. Vjerujem da sam se dobro snašao u toj ulozi, član sam Matice već 32 godine, od njezine obnove', iskren je Gavran.
Ipak, kako kaže, puno je tu posla. Točno je stotinu ogranaka u Hrvatskoj, 15 u BiH i još devet po svijetu. Tu je i 20 odjela u Zagrebu uz samo tridesetak zaposlenika, potom više od 4000 članova, tu je tradicija koja obvezuje, ali i snažna želja u svih tamo da učine nešto dobro u sadašnjosti, a možda i ponešto dobro trasiraju za blisku budućnost. Vremena koja živimo su iznimno dramatična i Gavran vjeruje da ljudi kojima je stalo do naše kulture, prosvjete i znanosti, upravo kroz Maticu mogu realizirati svoje ideje i pridonijeti boljitku društva.
Zanimljivo je da su se kroz 180 godina povijesti mijenjale vlasti, ali je Matica hrvatska ostala nevezana uz ijednu od njih. Konkretno, nije bila pod okriljem države, nego je funkcionirala samostalno. Zašto je to tako, za kraj je pojasnio Gavran.
'U proteklih 180 godina Hrvati su živjeli u pet različitih država, pridodamo li tome Europsku uniju, možemo reći u čak šest, a Matica hrvatska je opstala i preživjela sve mijene i ostala sigurnim osloncem svima koji vjeruju da čovjek ne živi samo o kruhu i vodi. Zadivljujuće je to koliko su nesebični matičini volonteri i u najmanjim gradovima i naseljima pridonijeli kulturnom životu. Matica s ograncima ima čak 500 programa godišnje, a izda se i po 200 knjiga, 20 časopisa po ograncima i tri u zagrebačkoj središnjici. Bez Matice hrvatske doista bismo bili zakinuti za ono što je sol života. Stoga sam sretan što je u proteklih šest mjeseci broj novih članova utrostručen u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ljudi prepoznaju da smo jedinstveni u želji da obogatimo naš sveukupni javni i kulturni život i žele i sami u tome sudjelovati', ponosno ističe Miro Gavran.
