Znamo da svi ljudi ponekad lažu i većina nas uglavnom misli da prilično dobro možemo detektirati kad nam netko laže. No, unatoč tome što se nastojimo okružiti ljudima kojima vjerujemo, prava je istina da je većina nas ponekad progutala neku laž – i to najčešće od ljudi koji su nam najbliži – a da o tome nemamo najblažega pojma.
Naime, zapravo je prilično teško utvrditi kad netko laže. Dapače, istraživanja su pokazala da najmanje 82 posto laži prolazi posve neprimijećeno. Ako je vjerovati američkom psihologu Paulu Ekmanu, možete zaboraviti i na znakove koji se uobičajeno smatraju sigurnim dokazom da nam netko laže. Ekman tvrdi kako lažljivca ne odaje ni pretjerana gestikulacija ni skretanje pogleda u određenom smjeru ni diranje po nosu ni stavljanje ruke preko usta – sve su to mitovi i ništa od toga nije pouzdan znak laganja.
vezane vijesti
Kad lažemo, naše lice prenosi dvije poruke – jedna je ona koju lažljivac želi pokazati, a druga ona koju želi prikriti. Te skrivene emocije pokazuju se nesvjesno, a toliko su brze – traju četvrtinu sekunde – da promatrač nije svjestan da ih je vidio. Ekman ih je nazvao mikroekspresijama i tvrdi da su one jedini pouzdan ključ prepoznavanja laži. Naravno, puno je znakova da ljudi lažu sadržano u gestama, intonaciji glasa, izrazu lica, no to opet nije dovoljno da biste bili sigurni. Netko će možda pojačano gestikulirati zato što je nervozan u vezi onoga o čemu razgovarate, što ne znači da je i kriv, odnosno, da laže.
Kako otkriti laže li nam netko?
Ekman, najveći svjetski stručnjak za detekciju laži kojega je časopis Time proglasio jednim od 100 najutjecajnijih ljudi svijeta, upozorava kako ne postoji konkretan popis znakova laganja na koji se možete osloniti. Iako većina ljudi vjeruje da prilično dobro zna kad im netko laže, to je samo zato što uglavnom nikada ne saznamo da su nam lagali. Njegova istraživanja na tisućama ljudi pokazala su da se svi mi uglavnom oslanjamo na sreću i pretpostavke u detekciji laži. Čak ni poligraf ne detektira laž kao takvu – već znakove emotivne promjene.
Nadalje, lakše ćemo detektirati laž ako ona za lažljivca ima određenu težinu, ako mu je bitno da mu vjerujete. Primjerice, u nekim je društvenim situacijama prigodnije biti pristojan pa domaćinima 'lagati' da je večera bila izvrsna. Takva laž ne nosi nikakve posljedice, pa nema ni težinu i, samim time, neće biti mikroekspresija na licu onoga tko 'laže'. Drugim riječima, lakše ćemo utvrditi da li netko laže ako bi otkriće laži moglo imati posljedice za lažljivca.
Ekman upozorava i da ćemo uglavnom teže prepoznati laž kod ljudi s kojima smo bliski, zato što njima želimo vjerovati i zato lakše nasjednemo na njihove laži, a ti nam ljudi zapravo često i najviše lažu.
Ako strahujete da vam netko blizak ne govori istinu, pa neprekidno pretražujete internet u potrazi za tekstovima o govoru tijela i pokušavate naučiti kako 'čitati' ljude, Ekman upozorava da biste prvo trebali razmisliti zašto nekome ne vjerujete. Što vaša sumnja govori o vama, o vašem odnosu s osobom na koju sumnjate? Jeste li naprosto nepovjerljiva osoba ili postoje stvarni razlozi zašto mislite da vam netko laže?
Drugo, prije nego bilo što poduzmete, bilo bi dobro da razmislite o posljedicama saznavanja istine. Jeste li sigurni da želite znati puši li vaš sin tinejdžer? Što ćete kad saznate istinu? I što ako je ta istina suprotna očekivanju i pokaže se da sin ne puši – jeste li spremni vjerovati u to? Isto tako, morate osvijestiti da špijuniranje nije prihvatljiv način saznavanja istine. Ne moramo znati sve i ne moramo pokušavati saznati sve o drugim ljudima.
Za utjehu, mnogi ljudi naprosto ni ne znaju lagati – ljudi su većinom loši lašci i možemo biti sretni što se na većini ljudi uglavnom vidi kad lažu.
Osim toga, istraživanja su pokazala da su ljudi koji više vjeruju drugima sretniji i duže žive. Zato je savjet ovog psihologa: Najbolje bi bilo da imate povjerenje u ljude, dok vam se ne dokaže suprotno!
